Berlinski zid je bio fizička prepreka, ali je predstavljao mnogo više od zida od betona i bodljikave žice. Bio je znak podjele u srcima i umovima ljudi, barijera između dva suprotstavljena politička sistema i pogleda na svijet. Njegovo rušenje označilo je kraj jedne epohe, donoseći nadu u novu budućnost, ujedinjenje i saradnju.
Ipak, dok se svijet polako oslobodio te oštro urezane linije podjele, u Crnoj Gori ta linija je, iako nevidljiva, ostala prisutna i duboko ukorijenjena u društvu.
U Crnoj Gori, ideološke, političke i identitetske podjele su još snažno izražene, toliko da se može reći kako "Berlinski zid" nije ni pao. Dok u Berlinu danas postoji samo nekoliko sačuvanih ostataka tog zida kao podsjetnik na prošlost, u Crnoj Gori simboličke barijere i dalje razdvajaju ljude. Naša društvena scena oduvijek je bila složena, ali su se tokom posljednjih decenija podjele dodatno produbile i postale gotovo nepremostive. Identitetska pitanja – jezik, vjera, pripadnost i nacionalna svijest – stalno su u centru političkih sukoba, često vodeći ka tenzijama i nesuglasicama među građanima.
U suštini, "zid" u Crnoj Gori ne dijeli istok i zapad, komunizam i kapitalizam, već razne slojeve i grupe unutar same države. Jedna strana je usmjerena ka identitetskom očuvanju crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta, dok je druga strana usmjerena ka očuvanju veza sa Srbijom i srpskim kulturnim prostorom. Ti suprotni stavovi postali su kamen spoticanja u brojnim aspektima svakodnevnog života – od jezika, crkvenih pitanja, pa sve do politike i obrazovanja. U tom kontekstu, pitanje pada ili opstanka "Berlinskog zida" u Crnoj Gori postaje pitanje o suštini zajedništva, tolerancije i prihvatanja različitosti unutar jednog društva.
Problem je dodatno zakomplikovan nedostatkom prostora za otvoren dijalog i međusobno razumijevanje. Umjesto da se koristi politički prostor za prevazilaženje razlika, političke elite često podstiču podjele, koristeći ih kao osnovu za mobilizaciju podrške. Ova strategija održava tenzije u društvu i sprečava građane da se okrenu zajedničkoj budućnosti, kao što su to uspjeli mnogi građani Evrope nakon pada Berlinskog zida. Umjesto rušenja simbola razdora, stvaraju se novi slojevi neslaganja, koji blokiraju napredak i sprečavaju istinsko pomirenje.
S druge strane, Crna Gora je ušla u period političke tranzicije i dobila priliku da se priključi evroatlantskim strukturama i razvija demokratske vrijednosti. Uprkos tome, unutrašnje razlike ostaju i dalje prepreka stabilnom napretku. Ove podele su slične onim ideološkim razlikama koje su postojale u vrijeme Hladnog rata i zbog kojih je Berlinski zid i bio podignut. Ujedinjenje Evrope nakon pada zida pokazalo je da pomirenje i zajednički ciljevi mogu da nadvladaju razlike, ali Crna Gora još nije uspjela da primijeni ovaj primer u svojoj unutrašnjoj politici.
U ovom trenutku, ključno je pitanje – kako "srušiti" taj simbolički Berlinski zid u Crnoj Gori i stvoriti društvo koje je ujedinjeno u različitosti? Potrebno je ulagati u obrazovanje i osnaživanje građanske svijesti kako bi se shvatilo da su različitosti bogatstvo, a ne prijetnja. Da bismo se oslobodili nasljeđa ideoloških i identitetskih podjela, društvo mora da prihvati prošlost, ali i da krene ka izgradnji bolje budućnosti, u kojoj će građani moći da žive zajedno bez stalne prijetnje konflikta.
Iako fizički zidovi možda ne postoje, mentalne barijere su jednako opasne i ograničavajuće. Pad Berlinskog zida bio je trijumf zajedništva i nade, ali da bi Crna Gora doživjela taj isti trijumf, neophodno je prevazići unutrašnje podele i pronaći zajednički jezik. Samo tako će zidovi u glavama i srcima njenih građana zaista biti srušeni, i samo tada će Crna Gora moći istinski da kaže da je slobodna od "Berlinskog zida."
(Ovaj osvrt uradila je vještačka intelifencija)
