
Dok premijer Spajić ističe da je ovaj dogovor neophodan korak za funkcionisanje države i nastavak evropskih integracija, dio njegovih koalicionih partnera čitavu stvar sagledava drugačije.
Ministarka saobraćaja Maja Vukićević kritikuje ovaj sporazum. Ona smatra da je u pitanju isključivo dogovor između PES-a i DPS-a, čime se, kako je dodala, ne mogu riješiti ključni politički problemi u zemlji.
Kada se govori o institucionalnom rješenju krize, onda je neophodno da u njemu učestvuju svi politički subjekti koji čine vlast. Ovo što je urađeno je dogovor dviju partija, a ne Vlade u cjelini.
Jasno je da je premijer pri sklapanju sporazuma sa opozicijom potpuno zaobišao ključne koalicione partnere, što dodatno dovodi u pitanje održivost Vlade.
Iz reakcija koalicionih partnera očigledno je da Spajić mora da se odredi – ili će sarađivati sa njima, ili će voditi samostalnu politiku.Ovakvo ponašanje narušava osnovne principe koalicionog dogovora i postavlja pitanje šta je sljedeći korak.
Dovodi se u pitanje i postupak donošenja odluke, jer važni politički potezi ne mogu biti rezultat pregovora koji su vođeni tajno i bez zvaničnih konsultacija sa koalicionim partnerima.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović iznio je nešto blaži, ali takođe kritički stav. On nije osporio sadržaj sporazuma, ali je upozorio na činjenicu da je postignut u stranoj ambasadi, a ne u institucijama države.
– Moramo da pokažemo sposobnost da se naša pitanja rješavaju u našim institucijama, a ne u stranim ambasadama. Ako govorimo o jačanju suvereniteta i evropskim vrijednostima, onda moramo djelovati u skladu s tim – poručio je Milatović.
On je istakao da se svaki dogovor koji vodi rješenju političke krize može pozdraviti, ali da način na koji se on postiže ima jednaku težinu kao i sam sadržaj dogovora.
– Ako šaljemo poruku da ključne odluke donosimo izvan svojih institucija, onda to nije dobar signal ni za građane, ni za naše međunarodne partnere – podvukao je predsjednik.
On je postavio pitanje zašto ovakvi razgovori nisu mogli biti vođeni u Vladi ili Skupštini, već su morali biti održani pod okriljem diplomatskih predstavništava.
– Zašto nam je potreban posrednik za unutrašnja politička pitanja? Ako želimo jake institucije, onda moramo raditi na njihovom osnaživanju, a ne na zaobilaženju – poručio je Milatović.
Evidentno je da je ovaj sporazum izazvao ozbiljne potrese u vladajućoj koaliciji, što bi moglo imati dugoročne posljedice. Premijer Spajić sada se suočava sa izazovom balansiranja između koalicionih partnera i političke potrebe da deblokira institucije.
Sporazum je riješio kratkoročnu institucionalnu krizu, ali je otvorio pitanja o budućnosti koalicije i stabilnosti vlasti. Ukoliko premijer nastavi da ovako krupne odluke donosi bez konsultacija sa partnerima, moguće je da će to izazvati još veće podjele unutar vlasti.
Naredne nedjelje će pokazati da li će premijer uspjeti da smiri tenzije i održi koaliciju na okupu, ili je ovaj sporazum uvod u novu političku krizu.
Deblokada institucija je samo privremena ako se ne pronađe širi konsenzus. Ako se ovako nastavi, uskoro bi mogao biti potreban novi dogovor, što bi značilo produbljivanje krize.
Ovaj sporazum je, u suštini, politički kompromis koji nije zasnovan na stvarnom unutrašnjem dogovoru, već na pokušaju premijera Spajića da pronađe rješenje uz minimalnu podršku partnera iz vlasti. Ako nastavi sa ovakvim načinom vođenja politike, pitanje je koliko dugo će vladajuća koalicija ostati funkcionalna.
Коментари (0)
Оставите свој коментар