U vremenu brojnih promjena u Crnoj Gori, partijskog zapošljavanja, smjena i pojačane nervoze političara zbog borbi za fotelje, Vojska Crne Gore je nekako ostala po strani, i to ne zato što su vojne fotelje neinteresantne, već zato što su specifične i zahtijevaju isključivo – profesionalce.

Naravno, riječ je o najvišim funkcijama u Vojsci Crne Gore, a naročito u Generalštabu. Tako se u posljednje vrijeme u političkim kuloarima često govorilo o mogućoj smjeni načelnika Generalštaba brigadnog generala Zorana Lazarevića i da samo treba da dođe do dogovora vladajućih partija oko toga. Lazareviću se zamjera što ga je predložio nekadašnji ministar odbrane Raško Konjević, a izabrao ga Savjet za odbranu i bezbjednost kojim je predsjedavao tadašnji predsjednik države Milo Đukanović. To je ujedno i jedina zamjerka, jer ih u profesionalnom dijelu niko nema.

Ipak, očigledno je da to smjene u skorije vrijeme neće doći, i to iz više razloga, a najvažniji je što nemamo dovoljno generala, a načelnik Generalštaba mora biti general. Iako sama riječ generalštab govori da je to štab generala, mi u Crnoj Gori imamo samo četiri oficira sa tim činom. Samo četiri generala, i oni moraju da se smjenjuju na nekim funkcijama na kojima bi bilo dobro da bude, zapravo mora biti, oficir sa činom generala. Pored načelnika Generalštaba, sa tim činom imamo i general-major Rajko Pešić, brigadnog generala Milutina Đurovića i brigadnog generala Iliju Dakovića.

General Pešić radi u misiji Crne Gore u Briselu pri NATO-u, general Đurović je vojni predstavnik u SR Njemačkoj, dok je u pripremi i mjesto u jednoj misiji za generala Dakovića. To je ono što Vojska Crne Gore ima kada su u pitanju najviši činovi. Od ova četiri generala koje imamo trojica su bili načelnici Generalštaba i svaka promjena podrazumijeva rotaciju ova četiri oficira.

Mnogi smatraju da su nam četiri generala dovoljna, s obzirom na broj vojnika, kojih imamo manje od 2.000. Pošto smo članica NATO, generali su nam ipak potrebni, makar zbog kvalitetnog predstavljanja države u misijama.

Veoma je teško proizvesti oficire ovog kalibra, ali je dobro da, kada su najviši činovi u vojsci u pitanju, teško može doći do političkih manipulacija, kojima smo veoma skloni, i da je profesionalizam u prvom planu.

To je nedavno potvrdio i ministar odbrane Dragan Krapović, koji je poručio da su stručnost i posvećenost očuvanju mira i stabilnosti glavni kriterijumi za zapošljavanje i napredovanje u Vojsci Crne Gore, a ne politička pripadnost.

On je tom prilikom kazao da u vojsci postoje izazovi kad je reč o popuni jedinica, o privlačenju i zadržavanju kadra i najavio da će biti uveden viši nivo u proces odabira kadra koji će se školovati u inostranstvu.