Dio poslanika uputio je predlog Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu saglasnosti zakona o međunarodnim restriktivnim mjerama sa Ustavom. Usvajanjem tog predloga, kako je u intervjuu za Portal RTCG istakao Milun Zogović, poslanik DF-a i DNP-a, Ustavni sud bi potvrdio da odredbe o oduzimanju imovine nisu u skladu sa Ustavom i na taj način spriječio dalji nesklad propisa, kao i sve negativne posljedice koje iz toga proizilaze.

Zogović je istakao da naš Ustav garantuje pravo na jednaku zaštitu prava i sloboda, što u svakom slučaju podrazumijeva i pravo na imovinu.

U medijima se u poslednje vrijeme spekuliše da ste podnijeli predlog Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu saglasnosti zakona o međunarodnim restriktivnim mjerama sa Ustavom?

- Da, kolege poslanici i ja, nas ukupno 13 uputili smo predlog Ustavnom sudu budući da nas na to ovlašćuje Zakon o ustavnom sudu, iz razloga što smatramo da Zakon o međunarodnim restriktivnim mjerama nije u skladu sa Ustavnim poretkom naše države i da posljedice takvog Zakona mogu nanijeti ozbiljne, nimalo naivne posljedice kako državi tako i samim građanima.

Budući da nam Zakon dozvoljava podnošenje predloga, osjetili smo potrebu kao poslanici, ali i kao građani da ukažemo na nesaglasnost Zakona sa Ustavom i posljedice koje mogu da nastupe

Zašto smatrate da Zakon o kojem govorimo nije u skladu sa Ustavom Crne Gore?

- Naime, ovaj Zakon omogućava izricanje restriktivnih mjera. Restriktivne mjere podrazumijevaju da se nekom licu, između ostalog, ograniči raspolaganje imovinom, odnosno da se ona zamrzne.

Ustav naše zemlje propisuje da se prava i slobode ostvaruju na osnovu Ustava i potvrđenih međunarodnih sporazuma i da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo. Takođe, garantuje pravo na jednaku zaštitu prava i sloboda, što u svakom slučaju podrazumijeva i pravo na imovinu.

Uz to, Ustav eksplicitno jemči pravo svojine odnosno pravo na imovinu, konkretno garantuje da jedno lice ne može biti lišeno svog prava svojine, a što upravo ovaj Zakon omogućava i zbog čega ističemo da je suprotan Ustavnom poretku Crne Gore.

Osnovni razlozi za podnošenje predloga odnose se upravo na zaštitu garantovanih prava, ali i ekonomskih interesa države. Ne smije se dozvoliti da ovakav Zakon i dalje važi i da omogućava oduzimanje imovine kada sam Ustav to ne dozvoljava. Važenje ovakvog Zakona otvara prostor i za druga postupanja koja nisu saglasna Ustavu. Ukoliko se dozvoli oduzimanje imovine suprotno Ustavu, zašto ne bi i druga protivustavna postupanja?

Da li to znači da Vi smatrate da se pravo na imovinu ne može ograničiti ni u kom slučaju?

- Naprotiv. Ljudska prava mogu da se ograniče ali isključivo na način kako je određeno u Ustavu, a to je za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja. Tada, za vrijeme ratnog ili vanrednog stanja može se ograničiti ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda, u obimu u kojem je to neophodno. Naravno, to ograničenje ne smije se činiti po osnovu pola, nacionalnosti, rase, vjere, jezika, etničkog ili društvenog porijekla, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja ili bilo kakvog drugog ličnog svojstva.

U vezi sa konkretnim slučajem, pravo na imovinu, odnosno pravo svojine može se ograničiti jedino kada to zahtijeva javni interes, i to uz pravičnu naknadu. Preciznije, govorimo o eksproprijaciji, i to je jedini slučaj ograničenja ili oduzimanja imovine koji dozvoljava naš Ustav. Dakle, država bi mogla da ograniči odnosno liši jedno lice njegove imovine ako bi mu za to bila isplaćena adekvatna naknada i ukoliko bi to zahtijevao javni interes.

Smatrate li da su i druge države pogriješile uvođenjem sankcija, budući da su gotovo sve države članice Evropske unije uvele slične, ako ne i identične sankcije?

- Svaka država ima svoje pravo i svoje propise. Razumijemo da propisi nekih drugih država koje su uvele ovakve sankcije to i dozvoljavaju.

Mi ne znamo tačne propise drugih država, ali znamo naše. Ustav Crne Gore je potpuno jasan po ovom pitanju i da ne dozvoljava ograničenje imovine osim u slučaju eksproprijacije. Takva odredba nije podložna nikakvom tumačenju jer je u svemu jasna i eksplicitna – nije dozvoljeno ograničenje, odnosno lišenje, osim uz naknadu, u javnom interesu.

Kakvo je Vaše mišljenje u pogledu mogućih posljedica?

- Smatramo da važenje ovakvog Zakona, u još gorem slučaju, njegova primjena može narušiti i ozbiljno ugroziti reputaciju države i može postaviti državu u potpuno nezavidan položaj.

Naime, ne smijemo zanemariti mogućnost da se ovakve posledice odraze i na državni budžet, što će svakako osjetiti prije svega građani Crne Gore. usljed pada nivoa stranih investicija i mogućnosti prikupljenih poreza.

Prije svega, sprovođenje ovakvog zakona vodi ka smanjenju nivoa stranih investicija i smanjenju poreza koji se u takvim slučajevima prikuplja, što smanjuje državni budžet, a što će u najvećoj mjeri osjetiti sami građani. Takođe, primjera radi, zamislite da se lica čija je imovina oduzeta obrate Evropskom sudu za ljudska prava. Posljedice po ekonomiju države u takvom slučaju mogu biti enormne i teško zaustavljive. Samo jedan uspješni postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava mogao bi da započne teško zaustavljivu lavinu podnesaka protiv države što bi izazvalo ogromne ekonomske gubitke za državu.

Važenje odredbi jednog ovakvog Zakona ukazuje na neozbiljnost jednog pravnog poretka i same države Crne Gore, budući da Zakon nije suprotan samo Ustavu, već i drugim zakonima Crne Gore, od kojih su samo neki: Zakon o svojinsko-pravnim odnosima i Zakon o eksproprijaciji. Ovakav nesklad Zakona sa Ustavom, kao i zakona međusobno može da ugrozi položaj Crne Gore na međunarodnom planu.

Vaša očekivanja u vezi sa podnijetim predogom i ishodom postupka?

- Mi očekujemo da će Ustavni sud stati na stranu Ustava, građana i države Crne Gore. Usvajanjem predloga Ustavni sud bi potvrdio da odredbe o oduzimanju imovine nisu u skladu sa Ustavom i na taj način spriječio dalji nesklad propisa, kao i sve negativne posljedice koje iz toga proizilaze.

U suprotnom, posljedice po sve će biti vrlo ozbiljne, te će zajemčena prava odredbama Ustava ostati samo "mrtvo slovo na papiru“.