Piše: Milisav S.Popović

Podrazumijeva nešto što je"prije odmah", "tren iza momenta otpočinjanja", "mlađe od sada". Za nas, formulacija je odomaćena vjekovima, koristi se u svakodnevnom govoru, doživljena kovencionalnim stavom da je ništa drugo do uobičajena izreka. Smatra se arhaizmom – a zapravo uračunava mentalnu disonancu nečega što je važnije od hitnog, momentalnije od planiranog.

Primjećujete specifičnost... ne postoji ni fizička, niti gramatička sposobnost/kapacitet da se "navi čas" vremenski odredi. Savija perfekt u futur, čineći jednu radnju pređašnju iako se još nije dogodila. Savršen primjer neriješene zagonetke našeg jezika.

A pazite! Mi smo od onih rijetkih (možda čak jedinih) naroda koji posjeduje (normativno uređuje) logičko i pismeno obrazloženje "prošlog vremena u budućem kontekstu"! Nešto što je drugim jezicima potpuno strano... Drugima tako teško razumljivo. Maltene mistično!

Za vas koji se razumijete u lingvističke norme ovo je jasno... za većinu, postoji uzmak od definicije. Zato valja istaći sledeće: upotreba perfekta u značenju budućnosti (kao i druge upotrebe glagolskih vremena mimo njihove osnovne funkcije) spada u oblast gramatike, tačnije: u sintaksu glagolskih vremena.

Eto ga! Na ovoj se polici naša današnja lutka zavalila, i krevelji.

Znači, sintaksa glagolskih vremena je grana unutar gramatike koja se bavi upotrebom glagolskih vremena u rečenici, njihovim značenjem i funkcijom u različitim kontekstima.

Upotreba perfekta u značenju budućnosti, daje proročki ili naglašeno odlučan ton.

Ne palamudi, Milisave, no daj primjer!

Važi:

"Kad ovu kolumnu budeš pročitao, već si donio odluku/već si naučio."

Iako glagol "si donio" jeste perfekt, rečenica jasno govori o budućem trenutku – o onome što će biti u momentu nakon čitanja.

Ljepota konstruisanja ovakvih (govornih) modela često se koristi da se naglasi neizbježnost ili konačnost neke buduće radnje, kao da se ona već dogodila u vremenu koje tek dolazi.

​Kraj "dugog" dvadesetog vijeka

Za sladokusce iza kulisa, pružićemo još nekoliko primjera, kako bi se dodatno osjetio ton odlučnosti, slutnje, pa čak i sudbinske izvjesnosti:

"Do tada si već zakoračio na put s kojeg nema povratka."

(Govori o budućnosti, ali koristi perfekt da pojača osjećaj konačnosti.)

"Ako to izgovoriš, već si sve promijenio."

(Naglašava moć riječi koje će tek biti izrečene.)

"Jednom kad uđeš u tu sobu, već si pristao na pravila igre."

(Stil koji podcrtava prelomni trenutak – kao da povratka nema.)

"Kad se osvrneš, shvatićeš da si odavno prešao granicu."

(Iako sve upućuje na buduće sagledavanje, perfekt se koristi da podvuče unutrašnji preokret koji se već desio.)

"Čim stigneš, znaćeš da si stigao tačno tamo gdje treba."

(Perfekt ovdje izražava osjećaj ispunjenosti i unutrašnje sigurnosti u trenutku koji će tek doći.)

Ovdje podvlačimo crtu! Uz nadu da smo uspješno obrazložili kako izgleda kada prošlošću obmotamo budućnost (i obrnuto).

No, pruža li onda ovo odgovor gdje spada "navi čas"?

Ne i ne! Jedini izraz koji pluta u bezdanu. Fraza nema zakačku, a lingvistika nema kuku.

Tu je. Razumljiva, upotrebljiva... ali, bogo moj, neuhvatljiva!

I možda baš zato – jer izmiče objašnjenju, a ne iščezava iz upotrebe – "navi čas" predstavlja živi ostatak jedne dublje, podzemne (ili nebeske?) logike govora. Sam izraz nije gramatička greška, niti artifakt kojem je mjesto u muzeju izumrlih fraza – već živi dokument onoga što smo (nekada i sada).

Imajte na umu, kad god izgovorite "navi čas", prikazujete odsjaj unutrašnjeg sloja duše kolektiva/nacije, naš poseban pogled na vrijeme, nužnost, odluku, i nevjerovatno vjerovanje u predosjećaj.

Ako se pitate da li se iko ovim bavi (da kroz idiome tumači mentalitet)?

Pfff, i te kako, druže moj. U igru je ušla nova disciplina: frazeološka psihonacija – grana profilisanja koja u frazama naroda čita njegovu ćud.

Ispituje šta jedan izraz otkriva o naravi zajednice, o unutrašnjoj mehanici nacije, o tome kako ljudi u nekom jeziku spajaju sebe i svijet.

"Navi čas"– demistifikuje (ili, pak mistifikuje) narod koji predosjeća prije nego što spozna, koji odluku već nosi u sebi prije nego što je izrekne, narod koji u času traži proročanstvo, a u izrazu – inat.

Zato, budite ponosni – jer "navi čas" nije ništa manje do psihološki otisak našeg doprinosa civilizaciji. Koji ujedno ukazuje – kakvi smo bili kada budemo bili.

(Autor je književnik)