Piše: Krsto J. Pejović

Zapad se znatno trudi da okupi što više svijeta oko "Noći vještica", kojoj se pridaje veliki značaj. Sve više se priča o partnerskim odnosima, a brak kao institucija predstavlja se kao prevaziđena kategorija. Više skoro da se i ne skriva da se želi "biološka deregulacija" čovjeka, odnosno porodice. Ne govori se o braku kao o zajednici života supružnika. Umjesto toga, nude se obrasci "emocionalnih veza" među osobama istog pola. Negira se klasična medicina kao nauka. Devijantni oblici ponašanja ne smiju se okarakterisati kao takvi. Kod ljudi kojima je porodica svetinja stvara se osjećaj tuge i ogorčenosti. Danas je pravi podvig očuvati porodicu jer se sistematski podrivaju sve vrijednosti zasnovane na moralnosti. Stiče se utisak da se pojavila "druga smjena porodice". Zato ne čudi što se pojavio značajni korpus sociološke književnosti koji favorizuje stavove pristalica feminizma. Po tim tumačenjima, porodica može biti sve i svja, samo ne ono što zapravo jeste – dar od Boga. Malo ko je voljan da se organizovano suprotstavi svojevrsnoj zavjeri protiv porodice. Tim prije jer u toj borbi argumenti zasnovani na zdravom razumu i elementarnoj logici nisu od velike pomoći. Tome svakako doprinos daje i vještačka inteligencija, koja suspenduje rad i pravo po osnovu rada. Rijetko ko govori o umu i glavi. Važno je ponuditi riječ "aplikacija". Ide se ka fragmentaciji, usitnjavanju čovječanstva, koje treba da čine "fantastični stručni ljudi", zapravo roboti.

Stoga ne čudi da su zakoni o braku, odnosno porodici, postali izuzetno liberalna pravna materija. Porodica se sve manje shvata kao zajednica povezana srodstvom. Bliski srodnici, članovi porodice, tretiraju se kao "srodnička grupa". Sve više se o govori o porodici kao o "modelu". Zaboravlja se funkcija porodice u davanju doprinosa potrebama društva i održavanju društvenog poretka. Porodica, odnosno brak, istorijska je pojava, koja je stvorila okvir da se kroz ljubav i poštovanje formiramo kao pozitivne ličnosti. Brak je vrijednost satkana od ljubavi, povjerenja i strpljenja, a porodica je njegova kruna izražena kroz neraskidivo jedinstvo.

Supružnici treba da znaju da milostivi čine dušu svoje porodice. Dakle, budimo zahvalni Bogu koji nam daje slogu i ljubav, a iz ljubavi i sloge stvari se jedino umnožavaju. Sve drugo je raspad. Porodica se ruši, što više i nije novost, zato u prvom redu moramo obnoviti njen moralni smisao.

Sveta knjiga kaže da je brak sveta tajna. Jevrejska poslovica kaže da Bog nije mogao biti na svakom mjestu, pa je zato stvorio majku. Tolstoj je govorio da je svrha braka porodica. (Kao ilustracija koliko se ranije pridavalo važnosti porodici, autor ovog teksta je kao student druge godine pravnog fakulteta, pored porodičnog prava, kao predmet polagao i sociologiju porodice, i to kao dvosemestralni ispit.)

Stoga ne dozvolimo da porodica nasilno bude stavljena u službu (globalne) ulice. Porodica ima svoju dušu i tu dušu treba (sa)čuvati.

(Autor je publicista)