Piše: mr Dejan Abazović
U posljednje vrijeme, sve je češća tema mogućnosti recesije u Sjedinjenim Državama (SAD), a mediji, analitičari i političari dijele kontradiktorne prognoze. Dok jedni upozoravaju na neizbježan kolaps zbog nezadrživog rasta nacionalnog duga i pada potrošnje, drugi ističu otpornost američke ekonomije, posebno snagu tržišta rada i inovativni privatni sektor. Između ovih ekstrema, pitanje nije više hoće li doći do recesije, već kako će izgledati i koliko će biti duboka. Uz porast kamatnih stopa, političke promjene pod Trump-om i globalnu ekonomsku međuzavisnost, SAD se suočava sa jednim od najvećih testova posljednjih decenija. Sljedeći tekst analizira ključne faktore, rizike i moguće ishode ovog perioda promjena.
Šta je recesija?
Recesija je pojam koji označava produbljeni i dugotrajniji pad ekonomske aktivnosti u jednoj zemlji ili regiji, obično praćen smanjenjem bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), rastom nezaposlenosti, padom potrošnje i investicija te opštim pesimizmom na tržištu. Prema tehničkoj definiciji, recesija u SAD se smatra formalno započetom nakon dva uzastopna kvartala (šest mjeseci) negativnog rasta BDP-a, ali se u praksi koriste i širi kriterijum – kao što su pad prihoda, smanjenje industrijske proizvodnje i porast nezaposlenosti – koje prati Nacionalni biro za ekonomska istraživanja (NBER). Recesija nije samo statistički pojam; ona direktno utiče na živote građana kroz gubitke radnih mjesta, smanjenje plata, zatvaranje firmi i pad vrijednosti štednje. Iako su blage recesije dio normalnog ekonomskog ciklusa, one mogu eskalirati u duboke krize ako se ne kontrolišu pravovremenim politikama.
Trenutna situacija
Nedavni podaci o ekonomiji SAD (kao što su pad potrošnje, blagi porast nezaposlenosti i pad berzanskih indeksa) signaliziraju usporavanje aktivnosti, što ukazuje da se ekonomija nalazi u ranoj fazi mogućeg problema. Ovo nije eksplicitno upozorenje na recesiju, već naznaka da ekonomski subjekti (potrošači, investitori, kompanije) postaju oprezni na tržištu zbog nesigurnosti.
Trenutna finansijska situacija u SAD predstavlja mješavinu zabrinjavajućih trendova i pokazatelja otpornosti. Nacionalni dug, koji iznosi 36,2 biliona dolara, ostaje ključni izazov, posebno imajući u vidu činjenicu da 9,2 biliona dolara dospijeva na otplatu ili refinansiranje već 2025. godine. Ovo stvara pritisak na vlasti da obezbijede povoljne kamatne stope, što je zakomplikovano trenutnom politikom Federalnih rezervi (FED) usredsređenom na kontrolu inflacije kroz visoke stope. Iako je inflacija smanjena na 2,9% u 2024. godini, održavanje visokih kamatnih stopa može usporiti ekonomiju i povećati troškove servisiranja duga.
Potrošnja građana pala je za 0,2% u januaru 2025. godine u odnosu na prethodni mjesec, što je prvi pad nakon dvije godine. Stopa nezaposlenosti, iako je blago porasla na 4,1%, i dalje je relativno niska u istorijskom kontekstu. Međutim, pad S&P 500 indeksa na najniži nivo od septembra 2024. godine, dovodi do nervoze investitora koji se pripremaju na moguće ekonomsko usporavanje.
U februaru 2025. godine, državni deficit SAD dostigao je 1,1 bilion dolara, što je povećanje od 4% u odnosu na prethodni period, prema podacima CNBC-a. Ovaj skok dogodio se tokom prvog mjeseca Trump-ovog mandata, signalizirajući da se fiskalni problemi nastavljaju pogoršavati. Iako je vlada zabilježila blagi mjesečni pad potrošnje, inicijative za smanjenje deficita – uključujući i one koje promoviše Elon Musk pod nazivom “DOGE” (Department of Government Efficiency) – nijesu uspjele zaustaviti trend. Samo u februaru, deficit je iznosio 307 milijardi dolara, što je gotovo dva i po puta više nego u januaru i 3,7% više nego u februaru 2024. Ove brojke postavljaju pitanje koliko je realna Trump-ova strategija oslanjanja na snižavanje kamatnih stopa kako bi se olakšala otplata duga, ako fiskalna disciplina i dalje izostaje. Rastući deficit dodatno opterećuje budžet, što može povećati pritisak na FED da odustane od borbe protiv inflacije i pristupi eksperimentalnim politikama.
Procjena rizika
Rizik od recesije postaje sve izraženiji u analizama vodećih institucija. Goldman Sachs je povećao vjerovatnoću recesije u narednih 12 mjeseci sa 15% na 20%, dok JP Morgan procjenjuje rizik na čak 40%. Ove procjene temelje se na kombinaciji: visokog duga, političkih odluka predsjednika Donalda Trump-a i globalne ekonomske međuzavisnosti. Trump je najavio fokus na smanjenje kamatnih stopa i trgovinskog deficita, ali analitičari upozoravaju da bi takve mjere mogle biti kontraproduktivne ako dovedu do gubitka povjerenja u dolar ili pogoršanja inflacije.
Ključni problem leži u činjenici da bi SAD mogle imati interes da dozvole čak i blagu recesiju ili pad berzi kako bi FED bile prinuđene smanjiti kamatne stope, olakšavajući time otplatu državnog duga. Međutim, recesija nije jedini mogući ishod. Snaga američke ekonomije ogleda se u stabilnom tržištu rada, inovativnom privatnom sektoru i sposobnosti FED-a da prilagodi politiku. Niska nezaposlenost i rast plata i dalje podržavaju potrošnju, dok tehnološki giganti i finansijski sektor pružaju osnovu za dugoročni rast.
Mogući scenariji
Budući scenariji variraju od optimističnih do pesimističnih. U najboljem slučaju, FED bi postigao “meko prizemljenje” (soft landing), kontrolišući inflaciju bez recesije, dok bi se dug refinansirao uz umjerene kamatne stope. U najgorem slučaju, kombinacija visokog duga, političkih grešaka i globalnih šokova mogla bi dovesti do duboke recesije sa negativnim efektima po cijeli svijet. Najvjerovatniji scenarij leži negdje između: blago usporavanje ekonomije, praćeno postupnim prilagođavanjem kamatnih stopa i strukturnim reformama.
Koliko je recesija realna?
Iako su izazovi veliki, američka ekonomija ima resurse da se nosi sa njima. Rizik od recesije u 2025. godini je realan (20–40%), ali ne i neizbježan. Ključ će biti u sposobnosti FED-a i političkih lidera da balansiraju kontrolu inflacije, upravljaju dugom i održavaju povjerenje investitora. Globalna ekonomija, koja je usko povezana sa SAD, treba biti spremna na sve scenarije – od blagog usporavanja do ozbiljnijih turbulencija.
Drugim riječima, indikatori su takvi da se ekonomski subjekti trebaju pripremati za lošije vrijeme, što može ubrzati stvarno usporavanje ako se ovakvo ponašanje nastavi. Ovo nije isto što i recesija, ali je korak prema njoj ako se trend nastavi.
