Piše: Miodrag Lekić
TOTAL VICTORY! - po svemu sudeći upravo pretenzija apsolutne pobjede sprečava prekid rata u Ukrajini. Paralelno se postavljaju postanja - kako okončati rat u Ukrajini? Odgovor je relativno jednostavan. Pregovorima i nekim diplomatskim rješenjem. Ono će prije ili poslije sigurno da uslijedi. Ako bude prije onda će ranije i da se zaustavi rat i patnje ukrajinskog naroda. Najciničnije izgledaju oni koji podstiču trajanje rata. Ima ih i sa strane - u stilu dobrovoljnih davalaca tuđe krvi.
Zanimljivo je da je ad hoc većina u crnogorskom parlamentu prilikom usvajanja 30. jula 2022. Rezolucije o ruskoj agresiji na Ukrajinu odbila jedan amandman koji sam predložio kao posalnik i predsjednik Odbora za međunarodne odnose. U tom amandmanu se, na nenepadan, ipak jasan način, apelovalo da se sagledaju mogućnosti za otvaranje diplomatskih kanala kako bi se mirovnom solucijom rat zaustavio i postiglo neko pravedno i realno rješenje. Time i zaustave patnje ukrajnskog naroda. Naravno, nisam mislio da će taj amandman zaustaviti rat.
Ipak, ako sastavljamo Rezoluciju, upuštamo se u tako složenu temu i dramu drugih - zašto ne bismo izrazil taj racionalan i iznad svega dobronamjeran stav. I većina crnogorskog parlamenta kao da je htjela TOTAL VICTORI? Da rat dalje traje. Svi poslanici su odlučili sami ili su neki dobili instrukcije da je bolje da rat traje? Da bi se sada, dvije godine poslije, stiglo do daleko težeg položaja ukrajnske strane.
Drugo pitanje, zapravo sjećanje se odnosilo na stanje odnosa velikih sila, tada SAD i SSSR u periodu Hladnog rata. I opasnosti rata tada.Tokom hladnog rata postojale su oštre politicke, ideološke, ekonomske, vojne konfrotacije dvije strane, ali i "Crveni telefon" na vezi Vasington - Moskva.
Njime su razgovarali američki predsjednik Džon Kenedi i prvi čovjek SSSR-a Nikita Hruscov negdje na vrhuncu kubanske krize 1962. kada se svijet približio Trećem svjetskom i nuklearnom ratu. Pronađena je solucija. Kompromis. Dvije strane nisu bile poražene. Nije bilo ni TOTAL VICTORY.
Sovjeti su vratili brodove sa raketama koje su bile namenjene Kubi, dok su s druge strane povučene američke raketa iz Turske. Pobjedio je - kako se to kaže - mir, zapravo odgovornost onih koji su vodili dvije super sile. Danas crvenog telefona nema. Funkcioniše se drugim metodama. Zato neki smatraju sadašnji trenutak međunarodnih odnosa opasnijim od onog u periodu Hladnog rata.
(Autor je bivši ministar vanjskih poslova, ambasador i predsjednik DEMOS-a)
