Zapravo, letjelicu je razvila Boeingova podružnica Wisk Aero, a trebala bi pomoći u rješavanju saobraćajnih gužvi u SAD-u do 2030. godine.
Brian Yutko, direktor kompanije Wisk Aero, istakao je da kompanija očekuje da njen bespilotni leteći taksi počne prevoziti putnike "kasnije u ovoj deceniji", a s američkim regulatorom sarađuje na dobijanju dozvola.
"Trenutno testiramo i proizvodimo elemente ove letjelice, koja bi trebala poletjeti do kraja godine", rekao je Yutko.
On je otkrio nekoliko informacija o planovima za leteće taksije tokom Farnborough Airshowa, koji se održava u Velikoj Britaniji od 22. do 26. jula.
Uprkos njegovom optimizmu, jasno je da se industrija letećih taksija suočava s tehnološkim poteškoćama, uključujući razvoj snažnijih baterija, kako bi kompanije mogle obaviti nekoliko letova s jednim punjenjem baterije.
Takođe, potrebno je uvjeriti regulatora i javnost da je letjelica sigurna, što je još izazovnije u slučaju autonomnih letjelica.
Wisk trenutno radi na šestoj generaciji letjelice, koja omogućava transport do četiri putnika, kao i dodatnog prtljaga.
Najsofisticiraniji leteći taksi na svijetu, Generation 6, kombinuje jedan od najsigurnijih sistema za transport putnika u komercijalnoj avijaciji s vodećom autonomnom tehnologijom i softverom. Dizajn letjelice je generalno pojednostavljen, a ljudi imaju zadatak nadgledanja svakog putovanja.
Letjelica s jednim punjenjem može preći 144 kilometra, njena brzina krstarenja iznosi 222 km/h na visinama između 762 i 1.220 metara.
S rasponom krila od 15 metara, letjelica ima 12 propelera koji se rašire prilikom polijetanja s tim da se prednji red nagne za pogon tokom horizontalnog leta. Stražnji propeleri se isključuju i "zaključavaju" tokom krstarenja zbog smanjenja otpora, dok su prednji prijelazni propeleri veći nego ranije i imaju pet lopatica.
Krila i grane su podignuti iznad putničke kabine u svrhu veće sigurnosti i smanjenja buke.
Letjelica je dizajnirana da leti autonomno koristeći "softver za donošenje odluka zasnovanih na logici i procedurama", paketu senzora i mogućnosti izbjegavanja prepreka.
Osim u SAD-u, Boeing planira ući i na azijska tržišta do kraja decenije.
Iako je Boeingova proizvodnja smještena u SAD-u, kompanija već dugi niz godina širi svoje poslovanje u inostranstvu. Boeing ima pogone za istraživanje i razvoj izvan SAD-a u Australiji, Južnoj Koreji i Indiji. Kompanija je već sklopila partnerstva s kompanijama kao što su Mitsubishi, Kawasaki i Subaru, koje će isporučivati dijelove.