Fajl sistem prvobitno dizajniran za rad sa flopi (floppy) diskovima, FAT (File Allocation Table), je vremenom počeo da se primjenjuje na hard–diskovima i drugim formatima za skladištenje podataka. Takvom primjenom se zadržao kao podrazumijevani fajl sistem u nekoliko verzija Windows operativnog sistema, sve do tranzicije na NTFS 2001. godine — početka Windows XP ere.

Ograničenje od trideset i dva gigabajta je originalno postavljeno tokom razvoja operativnog sistema Windows 95, 1994. godine. Dejv Plamer (Dave Plummer), bivši programer koji je radio na projektu, je, ove godine, otkrio svoju tadašnju odgovornost za planiranje i razvoj dijaloga formatiranja diskova. Postavivši ograničenje za FAT32, taj prozor je trebalo da bude privremeno rešenje, zakrpa koja će odrađivati potrebne funkcije dok ne stigne elegantniji korisnički interfejs. Više od trideset godina kasnije, možemo da potvrdimo da je Plamerovo "privremeno" rešenje prevazišlo svoja ograničenja i prvobitnu svrhu.

Najnovija Canary verzija Windows 11 operativnog sistema (build 27686) pomjera granicu ograničenja FAT32 fajl sistema na znatno većih dva terabajta. Moderno rešenje za postizanje novog limita, ipak, izostaje i u ažuriranoj verziji operativnog sistema, jer se proširenoj funkcionalnosti pristupa isključivo putem komandne linije (Command Prompt), korišćenjem komande format. Elegantniji korisnički interfejs za formatiranje još uvijek čeka svoj red, a u cilju olakšanja kreiranja punih FAT32 particija, nadamo se da će Microsoft konačno to i učiniti.

Uprkos pozitivnoj "skladišnoj" promjeni, pojedinačne datoteke smještene na FAT32 particiju i dalje ne mogu biti veće od četiri gigabajta. Srećom, FAT32 nema rasprostranjenu upotrebu danas, jer su alternative poput exFAT formata popunile nedostatke tridesetogodišnje tehnologije, koja se uglavnom koristi na starijim uređajima koji zahtijevaju skladišne jedinice formatirane u FAT32 sistemu.