Kolika je to zaista brzina, najbolje ilustruje podatak da bi protok signala od 402 Tbit/s korisnicima omogućila da velike "pakete" fajlova ili instalacije velikih softvera i igara, od 100 i više gigabajta, preuzimaju za manje od jedne sekunde.
Ovaj rekord rezultat je eksperimenta u kome je NICT ispitivao prenošenje signala putem optičkog kabla dužine 50 kilometara uz pomoć šest posebnih pojačivača signala, a postignut je primjenom postojeće tehnologije kakvu internet provajderi danas koriste.
Međutim, korist od toliko velike brzine protoka je, bar za sada, samo teorijska, pošto dostupan hardver koji za prenos internet signala ne može da dostigne ni približno toliku brzinu. A ograničenja predstavljaju i mrežni adapter matične ploče, brzina radne memorije, kao i brzina zapisivanja podataka na disk.
Drugim riječima, novija videoigra veličine oko 100 ili više gigabajta, koju ste kupili na nekoj od onlajn platformi bi, pri brzini protoka od 402 Tbit/s, na vašem računaru mogla da se nađe za samo sekundu ili možda čak i manje.
To zaista zvuči fenomenalno, ali istovremeno – nije moguće. I to zbog toga što trenutno ne postoji kompjuterski disk koji bi toliku količinu podataka mogao da uskladišti u toliko kratkom periodu.
