Pravoslavna crkva i njeni vjernici 18. januara proslavljaju Krstovdan, praznik posvećen prvim hrišćanima koji su primili vjeru. Takođe, ovaj praznik se vezuje i za čin krštenja Isusa Hrista kojeg je u Svetoj rijeci Jordan krstio Jovan Preteča, potonji Sveti Jovan Krstitelj.
Krstovdan je vjerski praznik koji se svake godine obilježava 18. januara. Vjernici poštuju ovaj dan kroz strogi post i posebne običaje kako bi se duhovno pripremili za bogojavljensku vodicu.
Jedan od osnovnih običaja na Krstovdan je strogi post koji podrazumjeva isključivo konzumiranje suvog hljeba, malo koštunavog voća i vode. Ovaj post ima za cilj da tijelo i duša budu očišćeni i pripremljeni za prijem bogojavljenske vodice.
Zimski Krstovdan se vezuje za svetkovanje Bogojavljenja, praznika Krštenja Isusa Hrista, kao i za dan posvećen svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Jordanu. Ovaj praznik zapravo obilježava dva značajna događaja: pronalazak Časnog krsta na Golgoti i povratak iz Persije u Jerusalim.
U pravoslavnim hramovima se na Krstovdan služi liturgija svetog Jovana Zlatoustog, uz ritual velikog osvećenja vode, koji prati praznično bogosluženje. Krstovdanska vodica se posle vodoosvećenja dijeli vernicima i, prema običaju, čuva u kućama radi zdravlja, jer se smatra da ova voda pomaže pri isceljenju duše i tijela. Zbog toga svaki vjernik čuva po jednu malu bočicu ove vode i koristi je samo u izuzetnim prilikama.
Običaj je da se na Krstovdan potroši prošlogodišnja bogojavljenska vodica, jer će domaćin na Bogojavljenje unijeti novu osveštanu vodu koji će pomalo otpiti svi ukućani. Vjeruje se da bi bogojavljensku vodicu trebalo piti za dobro zdravlje. Običaj je, takođe, da se bogojavljenska vodica čuva u kući do narednog Krstovdana i da je ukućani pomalo koriste tokom cijele godine. Bogojavljenska vodica se nikad „uzalud ne proliva“, a ako ipak preostane običaj je da se njome zalije cvijeće koje stoji u kući.
Ako je danas oblačno, tokom zime padaće snijeg.
U dvanaest dana koji prethode Krstovdanu, vjerovalo se da se ogleda dvanaest mjeseci godine koja dolazi.
Krstovdan je bio posni dan, te su se prema predanju jeli ostaci badnjedanskog pasulja, dok su pihtije pripremljene za taj dan bile odložene za sjutradan, na Bogojavljenje. Vjerovanje je bilo da se u Bogojavljenskoj noći otvara nebo i da se svaka želja može ispuniti.
Vjeruje se da osobe rođene na Krstovdan nose posebnu odgovornost pred Bogom, jer na svojim nejakim plećima nose sjenku Časnog krsta. Ovaj vjerovanje ih podstiče na svjesnost i odgovornost za svoje postupke.
Krstovdan je prilika za duhovno uzdizanje, molitvu, post i zahvalnost. Vjernici svake godine sa poštovanjem obilježavaju ovaj praznik, sledstveno obavljajući običaje koji ih približavaju duhovnom ispunjenju i zahvalnosti.
Na Krstovdan se vršilo vodoosvećenje, a osvećena vodica se dijelila vjernicima. Prema običaju, vodica se čuvala u kućama radi zdravlja. Vjernici su vjerovali da osvećena vodica može da posluži kao sredstvo za izlečenje, očišćenje duše i tijela, kao i za odbranu od svih neprijatelja, kako vidljivih, tako i nevidljivih.
