Đurđic je praznik koji se u našem narodu proslavlja u znak sjećanja na prenošenje moštiju Svetog velikomučenika Georgija u novi hram.

Svetog Georgija ili svetog Đorđe/Đurađa - kako u narodu zovu ovog sveca, pravoslavci slave dva puta u godini.

Sveti Đorđe ili Đurđevdan slavi se u proljeće, na dan njegovog stradanja u vrijeme rimskog car Dioklecijana 6. maja po gregorijanskom kalendaru. A sjutra se slavi Đurđic, u znak sjećanja na dan prenosa moštiju ovog sveca iz Nikomidije (sada Izmir u Turskoj) u grad Lidu Palestinsku.

Na pravoslavnim ikonama i srednjovjekovnim freskama sveti Georgije je predstavljen kako na konju, u vojvodskom odjelu sa krstastim mačem ubija aždaju koja je simbol paganske vjere. Ta ikona je, po nepisanom pravilu, u domovima onih koji slave Đurđevdan.

Na ikonama za praznik Đurđic, ovaj svetac se predstavlja kao pješak u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci. U srednjevekovnim pravoslavnim hramovima i manastirima on je u redu sa svetim ratnicima, borcima za hrišćanstvo, koje predvodi sveti arhangel Mihajlo, predstavnik sila dobra i čistote novozavjetne vjere.

Običaji na Đurđic

Iako Đurđic nije crveno slovo, veoma je važan i poštovan praznik među vjernicima, pa se tako na ovaj dan ne rade teški poslovi i ručni radovi.