On je kazao da je riječ je o deficitu sudijskog kadra, nedopustivo niskim zaradama jednog broja sudija, nedovoljnim prostornim kapacitetima, zaostatku u radu na predmetima organizovanog kriminala, kao i o nizu drugih problema koje je neophodno što hitnije rješavati.

Koji su najveći izazovi sa kojima ste se suočili od momenta kada ste preuzeli funkciju ministra pravde i šta su Vaši ključni ciljevi kao prvog čovjeka Ministarstva pravde?

– Pitanja koja ste postavili su složena i kompleksna i nisu samo rezultat problema koji su nastali u poslednjih nekoliko mjeseci ili godina. Manjak sudija i kadrovskih kapaciteta u sudstvu i tužilaštvu jedan je od problema s kojim se Sudski savjet i mi pokušavamo izboriti. Moja malenkost je sticajem okolnosti bila prilično involvirana u poslednje tri vlade i samim tim svi ti problemi koje smo zatekli u tom periodu bili su mi prilično poznati, što mi je olakšalo poziciju ministra pravde, u smislu da znam, ili mi se čini da znam, u kom smjeru treba da idem. Zato je pitanje koje ste postavili jedno od prioritetnih i tiče se izbora novih sudija i tužilaca i poboljšanja materijalnog statusa i jednih i drugih. Mi smo već započeli, a čini mi se da ćemo tokom ove godine veoma brzo imati i rješenje po pitanju racionalizacije pravosudne mreže, kao jednog od najvećih izazova unutar našeg sistema koji opterećuje društvo poslednjih petnaestak godina. Sve je to prilično uvezano.

Kako ćete se odnijeti prema inicijativi Udruženja sudija za povećanje zarada do 40 odsto?

– Ministarstvo pravde je formiralo radnu grupu za izradu Zakona o zaradama za nosioce pravosudnih funkcija, ali i za sudije Ustavnog suda. Taj nacrt teksta je, čini mi se, blizu usaglašavanja. Ostali su određeni politički dijalozi i razgovori i nadamo se da ćemo veoma brzo imati bolji materijalni status i da će, sasvim opravdano, svi oni imati i veće naknade. Naravno, nisu sve sudije i svi tužioci imali preniske plate, ali je činjenica da gotovo sve sudije i tužioci osnovnih sudova i tužilaštava imaju nedopustivo niske naknade i zbog toga smo se trudili i trudimo se da sve to bude na višem nivou. Podsjetiću da smo zakonom o budžetu za ovu godinu već predvidjeli povećanja u iznosu od 30 procenata i sada je na nama samo da nađemo zakonodavni model da to implementiramo. Ideja je bila da to bude kroz Zakon o zaradama u javnom sektoru, ali je riječ o izuzetno kompleksnom zakonu i o tome da kolege iz drugih ministarstava imaju obilje drugih komentara koji se ne odnose samo na sudstvo i tužilaštvo. Ušli smo u ovaj novi projekat i, na kraju, svakako je bilo pitanje vremena kada ćemo donijeti novi Zakon o zaradama za nosioce javnih funkcija.

Kada je riječ o prostornim kapacitetima, konkretno ovaj intervju radimo u kabinetu Ministarstva pravde u Ulici Vuka Karadžića i nadamo se da ćemo se odavde brzo iseliti da bismo prostor ustupili Vrhovnom državnom tužilaštvu i eventualno još nekim kolegama iz državnog tužilaštva. U završnoj smo fazi konačne izrade tendera i rješavanja svih onih pitanja koja se odnose na staru zgradu Vlade kako bismo konačno mogli, nakon nedopustivo dugog čekanja, da riješimo problem prostornih kapaciteta za SDT i Specijalno policijsko odjeljenje. Ostaje nam, naravno, pitanje sudstva. U kratkom roku naći ćemo određene sudnice, pogotovo za Viši sud, i to na nekim novim lokacijama koje nisu u onoj zgradi, a pored toga, ostaje projekat izgradnje Palate pravde. Taj projekat, nažalost, još formalno nije započet. Mijenjali smo dosta lokacija i inicijativa, ali u narednom periodu moramo konačno donijeti odluku koja će trajati i koja će u konačnom biti realizovana. Evropski i međunarodni partneri su nam obećali podršku, ali mi moramo dati jasne odgovore po pitanju lokacije, kao i na druga pitanja koja su u vezi s tim. Zato moram reći da će i predsjednik Vlade, gradonačelnik, moja malenkost i još nekoliko kolega iz Vlade u narednim danima donijeti konačnu odluku i započeti realizaciju ove ideje. Svjestan sam da se Palata pravde ne može tako brzo izgraditi, ali je neophodno započeti taj projekat i neko drugi će ga završiti.

Pravosuđe je svakodnevno na meti kritika i stručne i laičke javnosti, a krivica za loše stanje uglavnom se svaljuje na sudije. Kakav je Vaš stav, gdje je žarište problema?

– Kao predstavnik izvršne vlasti, trudim se da ne komentarišem nijedan postupak ili presudu, pogotovo ako nijesu pravosnažni. Prvo moramo biti svjesni da laička javnost nerijetko ne zna sve okolnosti slučaja, ali s pravom očekuju razrješenje određenih postupaka i pravdu. Potpuno je razumljivo da građane ne zanima zašto u optužnici piše ovo, a ne nešto drugo, ili zašto je presuda ovakva ili onakva, već jednostavno žele da se neki slučaj realizuje. Isto tako, nekad imate "idealnih" zločina i krivičnih djela, koje je nemoguće rasvijetliti, ali sigurno ih nije bilo u ovolikoj mjeri. Razumijem nezadovoljstvo građana, ali mislim da i u tom dijelu ima pomaka. Mi smo u prethodnih nekoliko mjeseci imali znatno efikasnije postupke i znatno veći procenat riješenih predmeta koji su upućivani redovnim sudovima. Slično stanje je i sa Ustavnim sudom. Ne bih targetirao odgovornost ni na sudije ni na tužioce, generalno gledano. Ali, i te kako jesam za to da se ispita svačija eventualna odgovornost. Zbog toga smo u prethodnom periodu dosta radili na snaženju etičke i disciplinske odgovornosti i za sudije i za državne tužioce. Iz tog razloga često govorim da kroz nove zakone o sprečavanju korupcije treba raditi na tome da se ispitaju u određenoj formi i stilovi života onih koji učestvuju u ovom procesu. Uvijek kažem da treba krenuti od ministra pravde, pa onda doći do svih ostalih. Nama ne treba potencijalna esnafska solidarnost.

Kako planirate da riješite nedostatak kadra u sudstvu i tužilaštvu?

– Pitamo se kako animirati mlade ljude za ovu profesiju. Mislim da oni žele pravičan izbor i napredovanje. To znači da ako neko zaista vrijedi on treba i da bude dio našeg sistema, a ne da iz nekih drugih razloga ta osoba čeka jedan konkurs, drugi, treći...Podsjetiću, nije bilo tako davno da prvorangirani i drugorangirani kandidati ne budu izabrani, i ta praksa mora da bude iskorijenjena. Slična stvar je i sa izborom sudija Ustavnog suda, gdje mislim da ubuduće treba da konkretizujemo kvalitativne elemente za izbor sudija Ustavnog suda. Ja sam političar, ali smatram da je nedopustivo da u kvalitativnom smislu politička volja bude dominantna za izbor sudija Ustavnog suda. Podsjetiću da je danas dovoljno da imate samo više od 40 godina života i preko 15 godina rada kao pravnik i možete biti kandidat za sudiju Ustavnog suda. Dakle, ako imate političku podršku, hipotetički, sa 41 godinom života, a bez ijednog dana rada u pravosuđu ili akademskom životu, možete da budete sudija Ustavnog suda i da ukidate presude Vrhovnog suda. Te nelogičnosti moramo otkloniti.

Ima li nade da će SDT u skorije vrijeme biti preseljeno u staru zgradu Vlade, pošto se to stalno prolongira?

– Očekujem da će se to dogoditi relativno brzo. Obavio sam neke razgovore na tu temu i nadam se da ćemo do juna riješiti i to pitanje.

Iako je povećan broj sudija, ne čini se da se time može u skorije vrijeme riješiti problem nagomilanih predmeta u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici, što znači i da će se mnogi pritvorenici uskoro naći na slobodi jer prvostepena presuda neće biti donijeta u zakonskom roku. Imate li alternativno rješenje za taj problem?

– Jedna od ideja bila je produženje pritvora. Svjesni smo složenosti predmeta, ali i činjenice da za ratne zločine takođe primjenjujemo pritvor do tri godine, a u Međunarodnom krivičnom sudu koji je namijenjen samo za ratne zločine postupci su trajali preko 10 godina i niko nije izašao poslije tri godine iz Haga samo zato jer je, eto, isteklo tri godine. Naša ideja je da novim izmjenama i dopunama ZKP-a zapravo pojednostavimo postupak, prije svega dio koji se odnosi na kontrolu optužnice i "uštedimo" godinu ili godinu i po u samom postupku. Dobra je stvar i što je Sudski savjet nedavno izabrao i nove sudije Višeg suda, tako da je tamo sada već bolje stanje nego što je bilo prije mjesec dana. Znam da i predsjednica Vrhovnog suda zaista ulaže velike napore da sudovi budu što je moguće efikasniji, tako da se nadam da ćemo svi zajedno uspjeti brzo da dođemo do boljih rezultata.

– To su jako teški slučajevi. Naše sudije i tužioci su imali veliki hendikep kad je riječ o mogućnostima ili "alatima" za realizaciju i vođenje postupaka, a u konačnom i za donošenje pravosnažnih presuda, zbog toga što mi u ZKP-u nismo imali mogućnost da dokaze koji su izvedeni pred Haškim tribunalom koristimo pred domaćim sudom. To su ova vlada i parlamentarna većina promijenile i mi sada već imamo mogućnost i imamo nekih pomaka, pa se nadam da će to biti razriješeno, jer sam zaista uvjeren da nema potrebe da kao društvo i država nosimo teret bilo kojeg individualca i da pravda mora biti zadovoljena.

Da li je radna grupa za rad na izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju imovine za koju se sumnja da je stečena kriminalnom djelatnošću počela s radom? Koji model smatrate prihvatljivijim za našu zemlju – francuski ili italijanski?

– Radna grupa je počela sa radom i analiziraju se oba ta modela, ali i možda i neki miks svega toga. Ono što je nama veliki problem jeste, između ostalog, činjenica da se zbog krivičnih predmeta teško možemo ići u neku pretjeranu retroaktivnost, odnosno u vremenski opseg koji će ići previše unazad. Zato i tražimo građanske oblike oduzimanja imovinske koristi koji bi na kraju bili efikasniji. Mislim da to moramo raditi zajedno sa nevladinim sektorom, ali i sa Poreskom upravom i drugim institucijama, kako bismo nelegalnu imovinu targetirali. Ja, na pprimjer, imam problem s tim zakonom čak i u samom naslovu, jer je djelatnost nešto što je legitimno i legalno, što je uvedeno u sistem. Mi imamo zakon koji kriminalnu aktivnost naziva djelatnošću. Ne znam kud bih više o nelogičnosti, ali, naravno, ne smijem promijeniti naslov tog zakona. Kada bih to uradio, bila bi riječ o novom zakonu i započeti postupci koji su krivičnopravne prirode morali bi početi nanovo, i ugrozio bih sam postupak.

Neposredno po stupanju na funkciju riješili ste problem dvije značajne ekstradicije koje su opterećivale čak i političku scenu. Izručeni su Do Kvon i Binali Čamgoz. Da li Vam je bezbjednost bila ugrožena, naročito nakon izručenja Čamgoza, budući da su mnogi Vas krivili, tvrdeći da je taj proces sproveden nezakonito?

– O tome da li je to urađeno zakonito ili nije odlučuje neko drugi. Ja bih prokomentarisao tu kontradiktornost, to da sam ugrožen zato što sam uradio nešto nezakonito. Kolege iz sektora bezbjednosti vode računa o tim pitanjima i vjerujte mi ni tada ni danas apsolutno nisam razmišljao o svemu tome. Naravno, teret ove funkcije i pozicije je nešto sa čim se moram nositi. Apsolutno sam uvjeren da sam ispravno postupio u svim ovim slučajevima i nijedna od tih odluka nije donijeta preko noći. Dugo vremena sam razmišljao o njima i još jednom podsjećam da sam u ovom ministarstvu bio na odgovornoj funkciji i prije nego što sam izabran za ministra, tako da mi je dobar dio pitanja bio poznat i prije donošenja nekih odluka. Kada je riječ o Do Kvonu, sačekao sam da odluči Ustavni sud, sačekao sam privremene mjere, a nakon toga, kada su sudovi rekli da je potpuno ravnopravno hoće li se ekstradicija izvršiti prema Republici Koreji ili Sjedinjenim Američkim Državama, moja odluka je bila SAD, dominantno zbog krivičnih djela za koja je gonjen od strane te države. Smatrao sam da je mnogo veća šteta nanijeta njima. To je bio jedan razlog, a drugi je taj što on iz SAD može biti izručen Koreji, dok u obrnutom slučaju to ne bi bilo moguće.

Po pitanju Čamgoza već sam se dosta puta izjasnio, tako da se ne bih ponavljao, ali apsolutno sam uvjeren i u jednu i u drugu odluku, kao i u svaku drugu izvršenu ekstradiciju koje u javnosti nisu bile tako popularne. Ekstradicija, nažalost, imamo dosta, biće ih i prirodno je da ih bude, jer mislim da nama ne trebaju lica koja se terete za ozbiljna krivična djela, pogotovo kada sudovi – a što će meni uvijek biti odlučujući faktor – odluče da su ispunjene pretpostavke za ekstradiciju. Ne mogu reći nikad, ali rijetko kad ću se oglušiti o ispunjenje tih pretpostavki i zadržati neko lice, makar dok sam na ovoj poziciji.

.