On smatra da su u Crnoj Gori zanemarena pitanja koja se tiču života građana i da je na sceni šminkanje i ekonomije i relnosti. Poručuje da se moraju okončati i izbori u Šavniku, te da ne možemo govoriti o IBAR-u i EU, a ovaj problem se ne rješava već godinu i po.

• Vlast je pokrenula izmjene tri zakona – o PIO, o radu i o Ustavnom sudu – ne bi li produžila mandat sudijama Ustavnog suda koji uskoro stiču uslove za penziju. U međuvremenu je povučen Predlog izmjena Zakona o Ustavnom sudu. Kako to komentarišete i kakve su posledice tih poteza?

– Zasad su samo predložili, jer kako koji dan prolazi tako imamo neki novi predlog da bi završili ovu neviđenu pravnu vratolomiju. To je naišlo na ozbiljne kritike ne samo političara, već i stručne javnosti, koja je ukazala na ozbiljne manjkavosti tih predloga. Kritike su stigle i od advokata, NVO... Prosto ne možete naći nijednog pravnika koji je stao iza ovih rješenja. Neposredno pred istek mandata predsjedniku Ustavnog suda Miloradu Gogiću, on se pokušava produžiti. To se odnosi i na još par sudija kojima do kraja godine ističe mandat. I to nije bio plod javne rasprave, razgovora, nego su to poslanici sami predložili, bez slanja predloga Evropskoj komisiji i Venecijanskoj komisiji. Problematično je što je Ustavni sud krajem godine obavijestio Skupštinu Crne Gore da sudija Milorad Gogić 27. maja stiče pravo na penziju. I veoma je zanimljivo da su se u tom mišljenju pozvali na Zakon o radu. Nisu se pozvali na Zakon o PIO. I tu imamo i različite pristupe Ustavnog suda. Bio je i pokušaj dopuna Zakona o Ustavnom sudu, gdje smo svi u startu znali da je neustavan. Svi građani po Zakonu o PIO stiču pravo na penziju sa 65 godina, a jedino sudije Ustavnog suda treba sa 67. To je nesistemski i diskriminatorni pristup.

• S druge strane, i konkurs za izbor sudija Ustavnog suda je u toku, utvrđena je i lista kandidata. Je li ovakav odnos neozbiljan prema onima koji su se javila na konkurs?

– Ustavni odbor je krajem januara raspisao konkurs za izbor sudija Ustavnog suda. Prijavili su se kandidati, i ovo sada je nekorektno prema njima. Sve ovo otvara ozbiljne sumnje i dovodi u pitanje jedinstvenost pravnog poretka. Potencijalno se radi i o ozakonjivanju političkog uticaja. Sa istekom mandata Milorada Gogića ostaje šest sudija koje mogu da odlučuju. I što nas sprečava da izabermo sudiju Ustavnog suda? Početkom marta je formirana komisija koja treba da odluči da li kandidati ispunjavaju uslove. Međutim, od tada nemamo povratne informacije. Time šaljemo vrlo loše poruke. Ovo je najgore i za same sudije Ustavnog suda. Vjerujem da se neće izglasati predložene izmjene propisa. Očekujem pritisak stručne javnosti, a vjerujem da će biti pritiska i iz međunarodnih krugova.

• Kako na izbornu reformu utiču neokončani izbori u Šavniku?

– Govorimo o Crnoj Gori, vladavini prava, IBAR-u, evropskim integracijama, a, s druge strane, ne možemo godinu i po da okončamo lokalne izbore na dva biračka mjesta u Šavniku, gdje je 541 birač. Da li država to neće ili ne može? Moramo završiti izborni proces. Nikome ne pada na pamet da započinje nove izbore a da nijesmo završili postojeće. Prvo se moraju završiti izbori na ta dva mjesta, mora se garantovati pravo građanima. Ne može neko da nosi biračke kutije kući. Ne možemo da pričamo o IBAR-u i EU ako nijesmo u stanju to da riješimo. Prinudna uprava je uvedena bez ikakve potrebe. To rješenje nema utemeljenje u zakonu jer je prestao mandat Skupštini opštine. Zbog toga je važna izborna reforma.

Spajić: Donošenjem IBAR-a posao nije završen, neophodna izborna reforma, lokalna samouprava "rak rana" Crne Gore

• Stiče se utisak da su potrebe građana zanemarene i da na političkoj sceni i dalje vlada populizam. Ima li mjesta takvim ocjenama?

– Ima mjesta takvim ocjenama. Vidite šta dominira javnim diskursom. Ispada da je bitnije da pravimo performans i da politiku svedemo na nivo poigravanja porivima građana i manipulisanja njihovim emocijama. Mislim da to nije dobro za Crnu Goru i veoma je opasno. Najmanje pričamo o ekonomiji i socijali. Vidimo li kakvo nam je stanje, da je svaki peti građanin u riziku od siromaštva? Sindikalna potrošačka korpa je 1.900 eura, najskuplja smo zemlja u regionu. Imate kreditnu zaduženost građana koja je dostigla maksimum. Na desetine hiljada građana prima socijalu koja je oko 90 eura i koja nije mijenjana godinama. Imamo turističku sezonu o kojoj niko ne priča. Imamo propalu zimsku sezonu a niko se ne okreće ljudima koji su ulagali u sezonu, a koji trpe gubitke. Uvoz hrane nam je porastao. Ne priča se o stanju u zdravstvu, prosvjeti... Mi sve to ponekad dotaknemo, ali suštinski nemamo sistemski pristup. Nemamo strategiju ekonomskog razvoja. Ovo je šminkanje ekonomije i realnosti. Zamislite reformu javne uprave – to kad neko pomene to znači još 5.000 u državnoj upravi. Čini mi se da moramo da mijenjamo odnos prema poslu kojim se bavimo, da pričamo o standardu, a ne da se vrtimo sa temama – jezik, zastava, državljanstvo... Mora suština da pobijedi formu.