Reditelj ušao je u istoriju Emija kao prvi Azijat koji je osvojio nagradu za izvanredno režiranje dramske serije.
"I sam bih pokrio oči"
S obzirom na to da se druga sezona prikazuje danas, HVang je za Sky News izjavio: "Za neke scene, poput onih gdje u prvoj sezoni vade organe, mislim da bih, da nisam ja taj koji ih stvara, vjerovatno i sam pokrio oči."
"Ali kao tvorac, moram da vizualizujem ono što sam stvorio i napisao. Pretpostavljam da sam na neki način malo otupio na to, ali mogu reći da kao osoba nisam tip koji lako gleda takve eksplicitne scene", dodaje.
Ne želi da djeca gledaju seriju
Izvorno napisan kao scenario za film 2008. godine, Squid Game su odbile brojne južnokorejske produkcijske kuće, prije nego što ga je Netfliks preuzeo deset godina kasnije u sklopu svoje strategije širenja stranih programa.
To se pokazalo mudrim potezom za striming platformu, koja sada ima 120 korejskih serija i filmova u svojoj ponudi.
Hvang je već ranije jasno dao do znanja da Squid Game nije napravljen za djecu (u Ujedinjenom Kraljevstvu obe sezone su označene za starije od 15, dok su u Koreji ocijenjene za od 19 godina i više) i rekao je da je protiv toga da djeca gledaju seriju.
Pretpostavlja se će sledeća sezona, koja se odvija tri godine nakon pobjede Igrača 456, uvesti brojne nove načine eliminacije takmičenja.
"One koji izgube čeka život pun bola"
Hvang kaže: "Nasilje prikazano u ovoj seriji više je alegorijsko. Pokušavam da prikažem nasilne načine na koje društvo tretira gubitnike u takmičenju, ne toliko fizičko nasilje, već načine na koje ih guraju na dno društva, osuđujući ih na siromaštvo."
"One koji su eliminsani, da tako kažemo, ili oni koji izgube u takmičenju, čeka život pun bola, i pokušao sam to da izrazim", navodi.
Hvang dodaje da je serija manje nasilna od true crime sadržaja – žanra koji je takođe doživio eksplozivnu popularnost tokom lokdauna, a u kojem Netfliks posebno briljira.
"Stvorio sam ovu seriju želeći da je prikažem kao trenutnu smrt, jer je u obliku igre. Čini mi se da je manje nasilna od nekih oblika nasilja prikazanih u drugim vrstama sadržaja, poput serija temeljenih na stvarnim zločinima", kaže.
S fokusom na bogatstvo i društveni status, serija precizno određuje vrednost ljudskog života – 100 miliona južnokorejskih vona (oko 65 miliona evra) dodaje se u nagradni fond nakon smrti svakog takmičara, dok potencijalna glavna nagrada iznosi 45.6 milijardi južnokorejskih vona u finalu.
Najveći džekpot u istoriji televizije
U međuvremenu, Squid Game doneo je Netfliksu stotine miliona funti zarade, što je podstaklo direktora Netfliksa, Teda Sarandosa, da spomene budući "svemir Squid Gamea".
Ranije ove godine, platforma je predstavila adaptaciju u obliku emisije takmičarskog tipa, Squid Game: The Challenge, koja nudi najveću pojedinačnu novčanu nagradu u istoriji televizije (džekpot od 4.56 miliona dolara), a šuška se i o TV seriji na engleskom jeziku koja je u pripremi.
Međutim, Hvang odbacuje sugestiju da mu je uspjeh serije donio bogatstvo poput onoga koje imaju bogataši koje satirizuje.
"Možda sam sada u boljoj situaciji nego prije, ali ne mislim da će me to dovesti na taj nivo uticaja ili bogatstva", kaže.
Iako Hvang još uvijek ne kupuje sopstvene avione i jahte, nada se da će njegov prikaz onih koji zloupotrebljavaju svoju ekstremnu finansijsku ili političku moć odjeknuti i u budućnosti.
Kako njegov Squid Game nastavlja da se širi, Hvang kaže: "Voleo bih da se pamtim kao neko ko je dao povod za razmišljanje, ko je otvorio priliku ljudima da vode smislenije razgovore o takvim temama."
Treća i poslednja sezona serije trebala bi da izađe sledeće godine.
