Raspoloživi podaci pokazuju da ni jedno pljevaljsko preduzeće koje je devedesetih godina prošlog vijeka i u prvoj deceniji ovog stoljeća ušlo u strečaj, nije prevazišlo krizu. Sva ta preduzeća su likvidirana i na kraju njihova imovina rasprodata. Najveći gubitnici bili su radnici koji su ostali bez posla, ali i svi građani Pljevalja. Posebno je zanimljiva sudbina Šumarskog preduzeća, koje je imalo mogućnost da se sačuva kao preduzeće za uslužnu djelatnost sječe i vuče stabala za drvoprerađivače.

-U momentu uvođenja stečaja imali smo 54 radnika i direktora. Imali smo pune magacine sredstava za rad, svoju mehanizaciju i objekte, ali je tadašnjoj vlasti Demokratske partije socijalista bilo stalo da se takva preduzeća unište i zato je uveden stečaj - kaže predsjednik nekadašnjeg štrajkačkog odbora u ovom preduzeću Mišo Lazarević uz pojašnjenje da su radnici te 2007. godine upravo i štrajkovali tražeći nastavak rada, a nikako likvidaciju preduzeća.

Lazarević ističe da je u stečaju imovina preduzeća prodata u bescjenje, da je stečajni upravnik Radojica Grba dozvolio da jedan broj objekata propadne i na kraju je preduzeće likvidirano, a radnici nijesu dobili 50 odsto sredstava koja su im po zakonu pripadala.

-Tada su naši traktori, čija je vrijednost bila procijenjena na 40.000 eura, prodati za četiri do šest hiljada eura. Ni jedan naš traktor za vuču balvana nije prodat za veći iznos od šest hiljada eura - kaže Lazarević uz pojašnjenje da je sve rađeno da se ovo preduzeće ne oporavi i da bude uništeno.

-Mislim da tužilaštvo mora pokrenuti istragu oko prodatih preduzeća i ja pozivam tužilaštvo da to uradi jer nije kasno da odgovorni polože račune za sve što su uradili, jer još uvjek postoje dokazi za počinjene zloupotrebe - tvrdi Lazarević.

U stečaj su otišla dva tekstilna preduzeća, "Građevinar Pljevlja", "Velimir Jakić", "Optel", "Monter", "Prevoz Pljevlja", Šumarsko preduzeće, ugostiteljska preduzeća i trgovinska preduzeća, kao i više poljoprivrednih zadruga. Jedan broj tih preduzeća prodat je iz stečaja, a neka su ostala bez imovine i potom likvidirana. Pritom ni u jednom od tih tadašnjih preduzeća danas nema proizvodnje, a radnici su ostali bez posla.

-Siguran sam da ni jedno preduzeće nije preživjelo stečaj. Država i radnici su bili na gubitku a jedini dobitnici su bili stečajni upravnici - ističe višegodišnji sindikalac Miloš Obrenić.

Da su nekadašnja preduzeća svjesno uništavana slaže se i potpredsjednik pljevaljskog odbora Demokrata Bojan Krvavac, koji navodi da se jedan krug ljudi obogatio, te da su stečajni upravnici bili "grobari" preduzeća.

-Ono što je najupitnije u cijeloj ovoj situaciji, je činjenica da u svakom od pomenutih preduzeća, stečaj je išao u pravcu gašenja firmi, otpuštanja radnika a da su jedine benefite imali stečajni upravnici, i to jedan veoma uzak krug ljudi, koji su decenijama predstavljali grobare pljevaljske privrede. Ono što nova vlast hitno mora uraditi je ispitivanje svih sumnjivih privatizacija u Pljevljima kao i način basnoslovnog bogaćenja pojedinaca preko leđa radnika - naglašava Krvavac.

Inače, 1987. godine na prostoru pljevaljske opštine bilo je zaposleno 12 hiljada radnika, a sada ih je oko 5.000. Nekadašnja pljevaljska industrijska zona u kojoj su se nalazila tekstilna, drvoprerađivačka, uslužna preduzeća sada je praktično pusta.