Večeras je preminula kraljica Elizabeta II. Veliki broj građana i turista okupljen je ispred palate, a neki su i položili cvijeće. Elizabeta II, punim imenom Elizabeta Aleksandra Meri, bila je monarh 15 kraljevskih zemalja Komonvelta i vrhovni poglavar Crkve Engleske.
Nakon nasleđivanja prestola 6. februara 1952, Elizabeta je postala poglavar Komonvelta i kraljica sedam nezavisnih država Komonvelta: Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Pakistana i Cejlona. Njeno krunisanje održano sledeće godine je bilo prvo koje je prenošeno na televiziji. Od 1956. do 1992. broj njenih kraljevstava se mijenjao kako su neke teritorije dobijale nezavisnost, a neka kraljevstva su postale republike. Godine 2022, pored četiri prvonabrojane države, Elizabeta je bila kraljica Jamajke, Bahama, Grenade, Papue Nove Gvineje, Solomonskih Ostrva, Tuvalua, Svete Lucije, Sent Vinsenta i Grenadina, Antigve i Barbude i Sent Kitsa i Nevisa. Vila je najstariji vladajući monarh na svetu i najdugovečniji britanski monarh. Dana 9. septembra 2015. oko 18.30 časova po centralnoevropskom vremenu je postala britanski monarh koji je najduže vladao i ženski monarh koji je najduže vladao, čime je prestigla kraljicu Viktoriju.
Elizabeta je rođena u Londonu i najstarija je kćerka vojvode i vojvotkinje od Jorka, kasnije kralja Džordža VI i kraljice Elizabete. Njen otac je postao kralj nakon abdikacije svoga brata Edvarda VIII 1936, kada je ona postala naslednica prestola. Počela je da obavlja javne dužnosti tokom Drugog svjetskog rata, u kom je služila u Pomoćnoj teritorijalnoj službi. Elizabeta se 1947. udala za Filipa, vojvodu od Edinburga, sa kim ima četvoro djece: Čarlsa, Anu, Endrua i Edvarda.
Rođena kao prvo dijete u braku, Princa Alberta od Jorka i Ledi Elizabet Bovs-Lion. Rođena je u Londonu, na adresi ulica Bruton broj 17. Krštena je u kapeli Bakingemske palate kao Elizabeth Alexandra Mary. Prvo ime je dobila po majci, drugo po prababi Aleksandri, kraljici i princezi Danske, a treće po babi, kraljici Mariji. U vrijeme njenog rođenja kralj je bio njen djeda po ocu, Džordž V, a Elizabeta je bila treća u redu nasledstva, posle strica Edvarda i oca Džordža. Elizabetu i njenu četiri godine mlađu sestru Margaretu vaspitavala je guvernanta pod nadzorom njihove majke. Povodom trećeg rođendana princeze Elizabete njena slika se našla na naslovnoj strani Tajmsa. Kao pripadnica kraljevske porodice nosila je titulu princeze i oslovljavana je sa "vaša kraljevska visosti". Njeno rođenje je zainteresovalo javnost, ali mogućnost da nasledi presto je bila mala.
Nakon što je 1936. godine njen stric, kralj Edvard VIII abdicirao, a Elizabetin otac postao kralj Džordž VI, Elizabeta je postala naslednica prestola. Bilo je predloga da se Elizabeti dodijeli titula princeze od Velsa (jer je titula britanskog prestolonasljednika Princ od Velsa). Kralj Džordž je to odbio jer je to bila titula koja je dodeljivana supruzi prestolonasljednika, te bi joj je morao oduzeti u slučaju da dobije sina.
Kada je počeo Drugi svjetski rat Elizabeta je imala 13 godina, a kada su Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka zaratile, princeze Elizabeta i Margarita evakuisane su iz Londona zbog bezbjednosti. Bilo je predloga da se princeze prebace u Kanadu, ali je njihova majka, kraljica Elizabeta to kategorički odbila govoreći: „Djeca neće ići bez mene, ja neću ići bez kralja, a kralj nikada neće otići". Elizabeta se 1940, preko BBC-jeve emisije posvećene djeci, obratila djeci koja su bila evakuisana iz svojih domova na sela i djeci koja su ostala bez domova tokom bombardovanja britanskih gradova.
Godine 1945. Elizabeta se pridružuje vojsci gdje služi kao vozač i mehaničar u pomoćnim teritorijalnim snagama. Obučavana je kao "No 230873 Second Subaltern Elizabeth Windsor" i jedina je žena iz kraljevske porodice koja je prošla vojnu obuku, a takođe i jedini živi šef države koji je učestvovao u Drugom svjetskom ratu.
Princeza Elizabeta se udala 20. novembra 1947. za grčko-danskog princa Filipa.
Elizabeta i Filip su rođaci u trećem koljenu preko danskog kralja Kristijana IX i britanske kraljice Viktorije. Neposredno prije venčanja Filip je postao britanski državljanin, morao se odreći pravoslavne vjere i preći u anglikansku, morao je opovrgnuti vernost grčkoj kruni i odreći se titule princa od Grčke i Danske. Tom prilikom je dobio titulu vojvode od Edinburga i uzeo prezime Mauntbaten. Venčanju nije smio prisustvovati niko od njegovih rođaka iz Njemačke, tj. niko sem njegove majke. Venčanju nije htjela prisustvovati ni Elizabetina tetka, princeza Marija, jer na vjenčanje nije pozvan Elizabetin stric bivši kralj Edvard VIII zbog svog braka sa Volis Vorfild. Nakon vjenčanja Elizabeta i Filip su otputovali na Maltu (gdje je Filip služio kao mornarički oficir) na kojoj su živjeli od 1949. do 1951.
Dana 14. novembra 1948. rodila je sina Čarlsa, kome je kralj Džordž VI posebnim ukazom dodijelio titulu princa. Posle Čarlsa Elizabeta je rodila još troje djece: princeza Ana (15. avgust 1950), princ Endru (19. februar 1960), princ Edvard (10. mart 1964).
Kako se zdravlje starog kralja Džordža pogoršavalo princeza Elizabeta je počela preuzimati neke njegove dužnosti. Džordž VI je umro 6. februara 1952. godine. Vijest o očevoj smrti zatekla ju je u Keniji, gdje je boravila sa suprugom. Čim je obaviještena o očevoj smrti vratila se u London. Uzela je vladarsko ime Elizabeta II. Istog dana je proglašena za kraljicu Kanade a sledećeg dana i Ujedinjenog Kraljevstva. Svečano je krunisana 2. juna 1953. godine u Vestminsterskoj opatiji.
Njena vladavina je u prvim decenijama bila obilježena postupnim nestankom Britanske imperije, kao i stagnacijom i siromašenjem Velike Britanije, trendovima koji su na određeni način preokrenuti za vrijeme premijerskih mandata Margaret Tačer i Tonija Blera. Takođe njen boravak na tronu od 70 godina je obelježio i niz geopolitičkih dešavanja, početak i završetak Hladnog rata, osnivanje Evropske Unije i izlazak samog Ujedinjenog Kraljevstva na čijem je tronu iz nje. Takođe tu su i vrhunac i pad SSSR- a, vraćanje Hong Konga Kini, promena raznih režima u svijetu, stvaranje novih država, granica, procvat masovne kulture muzike i filma, svjedočenjem sa početka vlasti konzervativnog života Zapada do današnjeg liberalnog, mjenjanja javnih i političkih diskursa svijeta u svakom pogledu, itd. Kraljica Elizabeta je šef države koji je posjetio najviše zemalja svijeta, vladao i vlada takođe. Posjetila je čak 116 zemalja, šef je države 15, a vladala je u prošlosti sa još 17, od kojih je posljednja Barbados koja je postala republika 30.11.2021.
Elizabeta, jedna od najdugovječnijih monarha u savremenom svijetu, uživala je veliku popularnost među svojim podanicima. Bila je najpopularnija članica kraljevske porodice, a jedini popularniji članovi od nje su jedno vrijeme bili Dajana, princeza od Velsa i njen unuk Princ Vilijam.
Lično bogatstvo kraljice procijenjeno je na 520 miliona dolara 2018. godine.
Tokom 2022. proslavila je 70 godina vladavine kao prva britanska vladarka koja je to ostvarila. Svega nekoliko vladara na svijetu je imalo vladavinu preko 70 godina.
ŠTA NAKON NJENE SMRI SLIJEDI
Britanske vlasti imaju spreman plan za sve što će uslijediti u narednim danima – od načina na koji će za vijest biti saopštena do same sahrane. Procedura koja donosi smjernice o tome šta činiti u slučaju kraljičine smrti nazvana je kodnim imenom "Operacija Londonski most". Politico iznosi detalje iz dokumenata šta će se događati u Velikoj Britaniji kada kraljica umre.
U satima nakon kraljičine smrti, o svemu će biti obaviješteni premijer, sekretar kabineta (najviši britanski državni službenik) i jedan broj najviših ministara i službenika. Premijera će obavijestiti kraljičin privatni sekretar, koji će takođe obavijestiti Kabinet tajnog savjeta koji koordinira rad vlade u ime monarha, prenosi Avaz. Interno, taj dan će se nazivati "Dan D". Svaki naredni dan će se nazivati D+1, D+2 i tako dalje, prenosi Nova.rs.
Kraljevska palata će izdati "zvanično saopštenje" kojim će vijest biti dostavljena javnosti. Ministri i visoki službenici će dobiti mail od sekretara kabineta čiji nacrt glasi: "Poštovane kolege, s tugom pišem da vas obavijestim o smrti Njenog Veličanstva Kraljice". Po prijemu mejla, zastave širom Whitehalla će biti spuštene na pola koplja. Cilj je da se to učini u roku od 10 minuta.
U vježbi sprovedenoj prije nekoliko godina, Downing Street je izrazio zabrinutost da će to biti nemoguće, jer ne zapošljava službenika za zastavu i nisu bili sigurni da će tu uvijek biti neko prisutan da spusti zastavu. Zasjedanja britanskog parlamenta i decentraliziranih zakonodavnih tijela u Škotskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj bit će prekinuta. U skladu s modernim vremenom, mislilo se i na društvene mreže.
Internetska stranica kraljevske porodice dobiće crnu stranicu s kratkom izjavom koja potvrđuje njenu smrt. Sve stranice društvenih medija vladinih resora će pokazivati crni baner. Sadržaj koji nije hitan, neće biti objavljivan. Kraljevska porodica će objaviti planove za kraljičinu sahranu koja će biti održana 10 dana nakon njezine smrti.
Premijer će biti prvi član vlade koji će dati izjavu. Svi ostali članovi vlade ne smiju ništa komentarisati dok se premijer ne oglasi. Ministarstvo odbrane će organizovati počasni pozdrav oružjem na svim pozdravnim stranicama. Bit će proglašen nacionalni minut ćutanja. Premijer će potom imati audijenciju kod novog kralja, a u 18 sati kralj Čarl (Charles) će se obratiti naciji. Istovremeno, biće održana služba u katedrali Svetog Pavla u srcu Londona. Prisustvovaće premijer i manji broj ministara. Planirano je da služba izgleda spontano.
U 10 ujutro, dan nakon kraljičine smrti, Savjet za pristupanje – koji uključuje visoke vladine ličnosti – sastaje se u palati St James’s kako bi proglasili Čarlsa za novog suverena. Stotine tajnih savjetnika, uključujući premijera i ministre, bit će zamoljeni da prisustvuju. Niko ne smije nositi bilo kakve ukrase. Proglas će zatim biti pročitan u palati St James’s i u Kraljevskoj razmjeni u Londonu, čime će Čarls biti potvrđen za kralja.
Parlament će se sastati kako bi dogovorili poruku saučešća. Svi ostali poslovi parlamenta biće obustavljeni na 10 dana. Zastupnici će odati počast kraljici u Donjem domu. U 15.30 sati premijer i Kabinet imat će audijenciju kod novog kralja. Ministrima će biti rečeno da ne dovode svoje supružnike.
Kraljičin kovčeg će biti prenesen u Bakingemsku palatu. Ako kraljica umre u Sandringhamu, njenoj rezidenciji u Norfolku, u istočnoj Engleskoj, tijelo će kraljevskim vozom biti preneseno do stanice St Pancras u Londonu, gdje će njen kovčeg dočekati premijer i ministri iz kabineta.
Ako umre u Balmoralu u Škotskoj, biće aktivirana operacija "Jednorog" što znači, da će njeno tijelo biti preneseno u London kraljevskim vozom što je prije moguće. U suprotnom, pokrenut će se druga operacija koja označava da će kovčeg biti prenesen avionom. Premijer i ministri će prisustvovati prijemu povodom dočeka kovčega s kraljičinim tijelom.
Proglasi će se čitati u decentraliziranim upravama. Odavanje počasti će se vjerovatno nastaviti u parlamentu. Ujutro će kralj Čarls primati saučešća u Westminster Hallu. Popodne će krenuti na turneju po Ujedinjenom Kraljevstvu, počevši od posjete škotskom parlamentu i službe u katedrali St Giles u Edinburghu.
Čarls će doputovati u Sjevernu Irsku, gdje će primati saučešća u kuli Hillsborough i prisustvovati službi u katedrali Svete Ane u Belfastu. Održat će se proba za operaciju "Lav", povorku kovčega od Bakingemske palate do Vestminsterske palate.
Povorka od Bakingemske palate do palate Westminster odvijat će se svečanom rutom kroz London. U Westminster Hallu bit će održana služba nakon dolaska kovčega.
DAN D+6 DO DAN D+9
Kraljičino tijelo će ležati u palati Westminster tri dana, u operaciji kodnog imena "Pero". Njen kovčeg će biti izložen na podignutoj kutiji poznatoj kao katafalk usred Westminster Halla, koji će biti otvoren za javnost 23 sata dnevno. Ulaznice će biti izdavane za VIP osobe kako bi one mogle da imaju svoje termine.
Na Dan D+6 biće održana proba za državnu pogrebnu povorku. Dan D+7 je dan kada će kralj Čarls otputovati u Vels kako bi primio saučešća i tamo u velškom parlamentu i kako bi prisustvovao službi u katedrali Llandaff u Cardiffu. U ovom periodu vladini kabineti biće zaokupljeni ogromnom količinom priprema za sahranu. Dokumenti pokazuju da iako vlada ima kapacitet da uspješno izvrši sve poslove oko sahrane, postoji bojazan da bi to moglo biti izazovno.
Ministarstvo vanjskih poslova ima zadatak organizirati dolaske šefova država i VIP osoba iz inostranstva. Ministarstvo unutrašnjih poslova je odgovorno za sigurnosne aranžmane, a tajništvo vlade za nacionalnu sigurnost i obavještajne službe biće u stanju pripravnosti za svaku povećanu prijetnju od terorizma.
Ministarstvo za transport je izrazilo zabrinutost da bi broj ljudi koji bi možda došao u London mogao izazvati velike probleme u transportnoj mreži. Premijer i kraljica su se dogovorili da dan državne sahrane bude "Dan nacionalne žalosti".
DAN D+10
Sama sahrana će biti održana u Westminsterskoj opatiji. U podne će širom nacije biti održana dva minuta ćutanja. Ceremonije će biti održane u Londonu i Vindsoru. Služba će biti održana u Vindsoru u kapeli St George's, a kraljica će biti sahranjena u Memorijalnoj kapeli kralja Georgea VI.
