Zemlje Ujedinjenih nacija dogovorile su se krajem 2015. godine u Parizu da ograniče porast srednje globalne temperature znatno ispod 2 °C u odnosu na predindustrijske nivoe kako bi se spriječile najrazornije posljedice klimatskih promjena. Tako je rođen, po mišljenju mnogih istorijski, Pariski sporazum.
Međutim, rezultati nedavno objavljene studije sa prestižnih Univerziteta Stanford i Kolorado pokazuju da dosadašnja nastojanja u toj misiji nisu bila dovoljna: svijet bi početkom tridesetih godina 21. vijeka mogao da premaši dogovorenu granicu, bez obzira na to koliko emisije gasova sa efektom staklene bašte budu padale ili rasle tokom ove decenije.
Kako je saopšteno, istraživači su, primjenjujući vještačku inteligenciju, izradili uvid u buduće klimatske promjene na temelju nedavnih posmatranja temperatura širom naše planete.
„Koristeći potpuno novi pristup koji se u predviđanju budućnosti oslanja na aktuelno stanje klimatskog sistema, potvrđujemo da je svijet na pragu da premaši 1,5 °C”, kazao je vodeći autor studije, klimatolog Noa Difenbah.
Istraživanje se bazira na tri scenarija: niskih, srednjih i visokih emisija. Oni oslikavaju tri različita puta u zavisnosti od količine gasova sa efektom staklene bašte koja se oslobodi u atmosferu.
Prema naučnim ocjenama, u svim analiziranim scenarijima premašivanje kritičnog nivoa zagrijavanja od 1,5 °C moglo bi da se desi između 2033. i 2035. godine, čak i ako se štetne emisije znatno smanje.
A šta je sa onim manje odvažnim ciljem o zauzdavanju porasta srednje globalne temperature na 2 °C?
U slučaju da emisije u narednim decenijama budu visoke, vještačka inteligencija procjenjuje da postoji 50 odsto vjerovatnoće da se Zemlja zagrije za 2 °C prije 2050.
Sa druge strane, ukoliko čovječanstvo dostigne neto-nulte emisije do sredine vijeka, prekoračenje će biti odloženo. Proračuni modernih tehnologija ukazuju na postojanje 80 odsto vjerovatnoće da se 2 °C premaši prije 2065.
Planeta je sada toplija za 1,1 °C u poređenju sa vremenom prije sagorijevanja fosilnih goriva, a uticaje klimatskih promjena na svojoj koži već osjećaju stanovnici iz svih krajeva: svjedočimo surovim požarima, dugotrajnijim i jačim toplotnim talasima, ekstremnim padavinama, katastrofalnim poplavama.
S obzirom na to da se negativne posljedice klimatskih promjena na ljude i ekosisteme već vide, svaki dio Celzijusovog stepena za koji srednja globalna temperatura poraste dodatno će ih uozbiljiti.
S tim na umu, mnoge zemlje i institucije teže da anuliraju svoje štetne emisije u periodu od 2050. do 2070, ali dekarbonizacija bi, kako ističu naučnici, trebalo da se odvija brže.
„Naši rezultati sugerišu da bi ova ambiciozna obećanja mogla da budu neophodna kako bi se izbjeglo zagrijavanje od 2 °C”, zaključio je Noa Difenbah.
