Priјe nepune dviјe sedmice filmski režiser Andriјa Mugoša debitovao јe i kao pozorišni stvaralac. Naime, u prostoru "201 engaging space" premiјerno јe izvedena njegova predstava "Neko bolje mјesto", a karte su bile rasprodate i priјe prvog izvođenja, kao i za naredne dviјe reprize.
Predstava govori o mladom paru, u ranim 30-im godinama, koji donosi odluku da napusti zemlju kako bi izgradili bolji život u inostranstvu. Međutim, noć prije planiranog odlaska, muškarac saopštava partnerki da neće moći da krene sa njom. Tokom večeri započinje igra međusobne manipulacije, kako bi ostvarili svoje sebične porive - da ostanu zajedno ili da se upute ka obećavajućoj destinaciji. Kako noć odmiče, jedno drugom otkrivaju detalje koje nisu uspjeli da iskomuniciraju tokom veze.
Mugoša pored režiјe potpisuje dramaturgiju zajedno sa Arminom Behremom. Glume Milica Šćepanović i Jovan Krivokapić. Scenografkinja je Jelena Ivančević, dok je Milica Pejović odgovorna za marketing. Ana Ivanović i Sara Lakićević dizajnirale su plakate, a muziku јe komponovao Lado Raičković, dok јe Dušan Vojinović bio tehnička podrška.
• Predstava se zove "Neko bolje mjesto". Da li je možda pitanje "boljeg mjesta" nešto što je samo u našim glavama, nešto što je ipak samo do nas – kao potencijalnih kreatora uslova i mogućnosti? Ili, nije?
– Da ste mi ovo pitanje postavili prije par godina vjerovatno bih odgovorio drugačije… rekao bih vam da je neko bolje mjesto van granica Crne Gore/Balkana. Negdje gdje ima više prilika, mogućnosti, prostora za napredovanjem…
Danas s ove tačke gledišta, po meni, bolje mjesto ipak zavisi samo od nas, i onog kako ga mi percipiramo. Kreiramo oko nas samih. Nije se kod nas ništa znatno promijenilo u tih par godina, da bih imao povoda da ostanem. Stanje u kulturi, državi, je isto. Međutim, jeste stav - da ni tamo ne sija sunce jače, da se ljudi i tamo bore, i da u ovom poslu sami sebi moramo stvarati prilike, jer je kultura nažalost uvijek na poslednjem mjestu. Zato ne mislim da u globalu možemo promijeniti da to bude bolje mjesto, ali ga sami sebi i ljudima oko nas možemo napraviti boljim.
• Može li Crna Gora, ako nije sada, u skorijoj budućnosti postati bolje mjesto za život i rad? Što bi po Vama trebalo učiniti da tako postane?
– Kao što rekoh u prethodnom odgovoru, bolje mjesto često zavisi od nas samih. Ali, kako se ne bih ponavljao, da bi Crna Gora postala bolje mjesto nužno je i potrebno ulagati više sredstava u kulturu i obrazovanje sa tim dolazi i napredak.
• Kao i na filmu, i ovdje ste fokusirani na svakodnevnu, porodičnu priču. Zašto su Vam takve priče zanimljive, i zašto su potrebne?
– Dok pišem, volim se baviti stvarima koje u tom trenutku poznajem ili istražujem. Ovo je nešto što poznajem, čime sam okružen. Moje priče su obično svakodnevne, intimne, ali na drugom nivou, društveno angažovane. Smatram to ključnim tačkama jedne priče u kojoj gledalac može da se pronađe, saživi i eventualno doživi katarzu.
• Predstava je nezavisna produkcija. Zašto ste se odlučili na tu varijantu, umjesto da se vežete za neko pozorište ili centar za kulturu? Planirate li s njom da se predstavite i negdje drugdje?
– Za početak moj je prvi projekat i nismo baš naišli na otvorena vrata centara za kulturu i pozorišta, shodno tome vrlo brzo smo odlučili da sami krenemo pa da s gotovim proizvodom pokušamo pronaći mjesto na sceni. Shodno tome nakon igranja u prostoru "201 engaging space", vjerujem da ćemo uskoro moći da se predstavimo i u drugim gradovima.
A negdje i sam smatram da je vrijeme da se nezavisna pozorišna, a i filmska, scena polako kreiraju i da ne čekamo toliko duge vremenske intervale kako bi nešto kreirali. Na kraju dana 23. septembra 2023. Podgorica je dočekala dvije premijere nezavisne pozorišne produkcije što uliva neku nadu i neke nove mogućnosti…
Ž. Janjušević
