Prvo poetsko-književno veče posvećeno književniku Kosti Radoviću (1936-2019) priređeno јe nedavno u dvorištu porodične kuće, gdje su se okupili priјatelji po peru da nadahnuti Kostinim stvaralaštvom i priјateljstvom evociraјu uspomenu na njega.
U diјelu programa u kome su kolege govorile, moglo se čuti da јe Radović jedan od najznačajnijih savremenih pјesnika romansijera, eseјista, književni kritičar na savremenoj sceni Crne Gore i svesrpskom prostoru. Pјesnik Andriјa Radulović јe podsјetio da јe predložio da se osnuje nagrada sa Kostinim imenom koјa bi se dodiјeljivala u Pivi, јer јe to dug prema Kosti Radoviću koјi јe osnovao manifestaciju "Pjesnička riječ na izvoru Pive", koja traje preko 50 godina.
- On je i jedini učesnik svih tih 50 manifestacija, odani učesnik "Pјesničke riјeči na izvoru Pive". Mnogi, upravo jugoslovenski pjesnici su dolazili zbog njega tamo, od Desanke Maksimović, pa do Vaska Pope. To je sve njegovo zalaganje i veliki posao, vjerujući u riječ i misiju. To ne može neko da radi ko je plaćen za taj posao, već onaj koji to živi cijelim svojim bićem i duhom. On je tu bio utemeljen, u Pivi. I ovo bi trebalo da podrži i uradi Centar za kulturu u Pivi, da podrži ovu manifestaciju sjećanja na lik i djelo Koste Radovića. Njegov životopis, sve je manje-više vezano za Pivu - rekao je Radulović.
I pjesnikinja Milica Kralj јe podsјetila da јe Radović opјevao i simbole pravoslavnog nasljeđa i simbole kuće i kućišta, i ljubav, i čežnju, i ljepotu, i vјernost žene, i nježni dodir čulnosti, i žudnje, i sјećanje...
- Njegova knjiga "Potop Pive" knjiga je o nestaloj izgubljenoj Pivi, koja je potopljena, žrtvovana, i to na isti način koji podsjeća na Starozavetni biblijski potop koji je Bog poslao na grešnike i grešnu zemlju i grešni rod. Samo što je ovaj pivski potop, kao što je poznato i kazano, istovremeno najavio i potop i nestanak zajedničke države, i nova razbratstva, navela јe Kralj i zaključila da je to bio potop u kojem je zauviјek nestala ideja zajedništva i među istorodnim narodom.
Kosta Radović je rođen 1936. godine na Mioći, u Pivi. Učiteljsku školu završio je u Nikšiću, a studije srpskog jezika i književnosti u Beogradu. Bio je prvi direktor tri osnovne škole u Pivi, potom sekretar Kulturno-prosvjetne zajednice Crne Gore, zamjenik direktora Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Inicijator i akter podizanja Spomenika žrtava fašizma Pive, rada vajara Luke Tomanovića. Utemeljivač susreta koji do današnjeg dana traju - "Pjesnička riječ na izvoru Pive". Poslednjih godina predano je radio na obnovi Pive, obnovi manastira na Zagrađu, spomenika u Dolima.
Objavio je knjige poezije: "Piva samoglasna" (1974), "Pslam o zemlji"(1975), "Za novi zavičaj" (1976), "Prosuto nebo"(1978), "Izgovor uma"(1979), "Povelja" (na srpskom i engleskom, 1981), "Rebro zemlje moje", "Strah od sreće" (1984), "Smrt živog vrela" (1987), "Povratič" (1988), "Ljubav se javno kaže" (1990), "Kuća kod Hrista" (1994), "Izvršenje straha" (izabrane pjesme, 1995), "Vezena tužbalica" (2005), "Samo(Antologija)", (izbor poezija, 2006), "Večera za oba svijeta" (2008), "Solženjicinova brojanica" (2010), "Dva svijeta vidiš jedan pjevaš" (2012), "Strah od sreće" (2014); kao i romane: "Ljetopisna knjiga arhimandrita Arsenija Gagovića"(1990), "Vrtijeljka" (2003), "Bogorodičina knjiga" (2008); knjige kratke priče: "Uspenska vrata" (1997), "Kaluđerski most" (2012).
Autor je radio drame: "Ubistvo braće Tadić", dokumentarno-književne proze: "Piva potop" (1998), "Seoba manastira Pive" (2001), "Zapisi manastira Sv. Bogorodica" (2010) i putopisne proze "Putopis iz Kine (1984).
Bio je član crkvenog odbora eparhijskog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, Savjeta enciklopedije Crnogorske akademije nauke i umjetnosti, počasni je građanin stare ruske prestonice Suzdalj i grada Kraljeva. Poezija mu je prevedena na ruski, kineski, jermenski, engleski, makedonski, italijanski, bugarski, rumunski, makedonski i češki jezik. Zastupljen je u brojnim pesničkim antologijima izborima i pregledima kao i u edicijama "Koje ko u kulturi Crne Gore" Novaka Vučevića i Budislava Kralja i "Ko je ko u Crnoj Gori" autora Nikole Raskovića. Njegov pjesnički portret predstavljen je na susretima "Pesnička riječ na izvoru Pive" i Pjesničkim susretima na Tari.
Dobitnik je književnih nagrada Zlatne povijelje Međurepubličke zajednice za kulturu i prosvjetu Pljevalja, Spomenice Pjesničke riječi na izvoru Pive, "Makarijevo slovo" Udruženja književnika Crne Gore, Vidovdanske povelje Tribine "Riječ" UKCG, Nagrade "Stvaranja", najstarijeg književnog časopisa u Crnoj Gori, časopisa nagrade "Pečat Hercega Šćepana" i najveće nagrade Udruženja književnika Crne Gore "Marko Miljanov", koja je mu dodijeljena mjesec dana pred smrt.
