Barbi Marković, rođena 1980. u Beogradu, studirala je germanistiku i radila prvo kao lektorka. Pažnju јe privukla romanom "Izlaženje", kojim je pripoviјetku "Hodanje" Tomasa Bernharda preniјela na beogradsku klupsku scenu. Ova knjiga je objavljena na srpskom za izdavačku kuću "Rende", a potom i za njemačku izdavačku kuću "Zurkamp". Barbi Marković je 2011/2012. godine bila gradska autorka Graca. Za roman "Superherojke" (2016, IK "Rezidenc Ferlag") dobila јe književnu nagradu "Alfa", stipendiju Nagrade Adalbert fon Šamiso, kao i nagradu Prisnic 2019. godine. Ovaj roman je na srpski prevela Mariјa Glišić i objavljen je 2017. za izdavačku kuću "Arhipelag". Te godine je Barbi Marković čitala na manifestaciji nagrade "Ingeborg Bahman". Usliјedile su brojne kratke priče, pozorišni komadi i radio-drame. Njen roman "Die verschissene Zeit" objavljen je 2021. za "Rezidenc Ferlag", a knjiga "Minihoror" izašla je 2023. za istu izdavačku kuću. Barbi Marković je prošle godine dobila Umjetničku nagradu grada Berlina za književnost.
• Šta Vas je inspirisalo da se bavite pisanjem? Možete li se prisjetiti trenutka kada ste odlučili postati pisac?
– Kad sam sa sedam godina krenula u literarnu sekciju već sam bila prilično sigurna da želim da se bavim pisanjem. Ali, niko nije vjerovao da ta želja može da se ispuni.
• Koje su Vaše glavne teme u književnosti i kako birate o čemu ćete pisati?
– Uglavnom me zaokupljaju svakodnevne nepravde i nejednakosti, ali volim i sve što je šareno i zabavno. Moji tekstovi su kombinacija upravo ovih elemenata, najčešće povezanih nekim formalnim eksperimentom. Depresivni vašar!
• Vaše "Superherojke" su izuzetno dobro prihvaćene. Kako je nastala ideja za taj roman?
– Nisam znala da je tako dobro prihvaćen, drago mi je. Roman je nastao iz eksperimenta. Htjela sam da pišem o gradovima, ali i da pustim gradove da sami kažu nešto o sebi. Zato sam mjesecima stajala na trgovima u Berlinu, Beču, Beogradu, Gracu, Sarajevu i Zagrebu i prepisivala sve cijene, zabrane, reklame i grafite. Ispostavilo se da gradovi pričaju priču o kapitalizmu, i da to nije sasvim ista priča u Sarajevu i Berlinu. Takođe ono što grad čini gradom je protok ljudi, zato je migracija drugi centralni problem.
• Kako ste doživjeli uspjeh vaših djela, posebno u inostranstvu? Da li Vas je to motivisalo ili stvorilo dodatni pritisak?
– U nezgodnom trenutku mi se život utrostručio, za sada samo plivam i preživljavam, postižem rokove. Ali, imam utisak da se desilo nešto dobro. Ta vrsta pritiska me motiviše, moram priznati.
• Koji su pisci i knjige najviše uticali na Vaš književni stil i karijeru?
– Mnogo njih. Biljana Jovanović mi je pokazala da žena ima pravo da bude freak i ljuta i luda u književnosti. A u novije vrijeme me je inspirisala Jennifer Egan sa svojim eksperimentima koji tekst čine još uzbudljivijim, što je uvijek bio i moj cilj. Istovremeno triler i avangarda.
• Vaši likovi često prolaze kroz transformacije i izazove. Kako razvijate njihove posebnosti i priče?
– Kradem iz sebe i ljudi koje poznajem. Likove ne izmišljam, jer imam utisak da je nemoguće izmisliti nešto tako kompleksno i protivrječno kao što je svjesno biće.
• Koliko su Vaša djela inspirisana Vašim ličnim iskustvima?
– Prilično. Veliki dio ideja i slika dolazi iz moje glave, a ona je puna mojih iskustava.
• Kako vidite savremenu književnu scenu u regionu? Postoje li neki trendovi ili autori koje posebno cijenite?
– Slučajno se saplićem o neke knjige, ali nisam ekspertkinja. Poslednji hit mi je bila zbirka pjesama Dragane Mladenović "Robotka" sa legendarnim ženama u salonu.
• Šta mislite o ulozi književnosti u društvu danas? Može li književnost donijeti promjene u društvu?
– Književnost neprekidno mijenja sviјet pojedinaca koji čitaju i njeguje sposobnost identifikacije sa drugim (ljudima, pojavama, stanovištima), to su sitne neprekidne promjene u raznim pravcima. Tako da je nerealno očekivati od nekog romana da promijeni ishod na izborima u određenom pravcu.
• Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili kao pisac i kako ste ih prevazišli?
– Moja tajna je u tome što ništa nikad nisam prevazišla, sumnjam u sebe, propadam na svim poljima, blamiram se, ali ipak i dalje pišem.
• Koje su Vaše ambicije za budućnost u književnosti? Ima li nekih neostvarenih želja ili ciljeva?
– Zapravo sam postigla više nego što sam ikad očekivala. Ali voljela bih da nastavim da se zabavljam, pišem što bolje mogu, i živim od toga.
(GRAD TEATAR)
