Kada je Erik Kessels 2018. godine objavio svoju knjigu "Shit", u kojoj su prikazane fotografije njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata u trenutku kada obavljaju nuždu, mnogi su bili zatečeni. Knjiga je na prvi pogled šokirala svojim neobičnim fokusom na neugodne, intimne aspekte rata. Međutim, njen cilj bio je mnogo dublji: dehumanizacija vojnika, satirično ispitivanje heroizacije rata i ukazivanje na apsurdnost svakodnevnog života tokom konflikta.
Sada, nekoliko godina nakon što je knjiga izašla, možemo analizirati njenu trajnu relevantnost i uticaj na umjetničku produkciju.
Jedan od ključnih uticaja Kesselsovog rada može se vidjeti u sve većem interesovanju umjetnika za vernakularnu fotografiju – upotrebu svakodnevnih, amaterskih fotografija kako bi se ispričale neobične priče. Od 2018. godine, umjetnici poput Thomas Sauvina i njegovog projekta "Beijing Silvermine" nastavljaju istraživanje privatnih, zaboravljenih arhiva kako bi kroz njih ispričali šire društvene narative.
Kessels je svojim pristupom pokazao da i trivijalne, naizgled beznačajne slike mogu imati duboko značenje ako se kontekstualizuju na pravi način. Umjetnici su počeli koristiti slične metode, istražujući kako svakodnevni vizuelni materijali mogu osvijetliti društvene, političke i lične teme.
Kesselsov rad je također otvorio vrata za ozbiljnije rasprave o dehumanizaciji u umjetnosti. Njegov izbor da prikaže vojnike u trenutku fiziološke potrebe skida masku heroizma s lica rata i fokusira se na krhkost ljudske prirode. Od tada, umjetnički projekti kao što su radovi Broomberg & Chanarin i Taryn Simon sve više ispituju nelagodne istine kroz objekte i slike koje su tradicionalno skrivene od javnosti.
Ova promjena ukazuje na želju umjetnika da izazovu društvene norme i postave publiku pred teška pitanja o ulozi vizuelne umjetnosti u razotkrivanju ljudske slabosti i haosa.
Jedna od najsnažnijih poruka "Shit" je upotreba satire u okviru umjetnosti, posebno u kontekstu rata. Kesselsov način da koristi humor za izražavanje ozbiljnih tema inspirisao je mnoge umjetnike da preispitaju granice između humorističnog i tragičnog. Satira u umjetnosti se od 2018. godine sve više koristi kao alat za kritiku društva, političkog sistema i kulture, s radovima koji kombinuju apsurd i ironiju kako bi publici dali uvid u dublje društvene probleme.
Iako je "Shit" u početku mogao izgledati kao bizarna umjetnička provokacija, njegovi dugoročni uticaji postaju sve očigledniji. Kessels je otvorio vrata za umjetnike da preispitaju granice dokumentarne fotografije, vernakularne umjetnosti i satire. Danas, radovi koji koriste svakodnevne slike ili arhivske materijale da bi ispričali kompleksne priče postali su uobičajeni dio savremene umjetnosti.
Njegov rad nastavlja da izaziva i inspiriše, dok umjetnici pronalaze nove načine da iskoriste humor, ironiju i arhivske slike kako bi osvijetlili savremene teme – od dehumanizacije do pitanja seksualnosti i politike.
U tom smislu, "Shit" je postao prekretnica u umjetničkoj produkciji, pokazujući da čak i naizgled trivijalne slike mogu nositi moćne poruke koje odjekuju dugo nakon njihovog prvobitnog objavljivanja.