Ono što su publici priuštili tokom nastupa, kao solisti ili u duetu, jeste jedno izvanredno "putovanje" u svijet savremenog flamenka. Boje flamenka, oličene u "tradicionalnim" gitarskim akordima – harmonijama prisutne kao podloga, podvučene osnovnim flamenko ritmovima, dopustile su da se u novim arabeskama izvijaju i nove melodije. Lepršavo, ali životno, kao što uostalom sam flamenko i jeste, nekad i sad, alegorija života, alegorija čovjeka, satkanog od tuge i bola, ali i ljubavi i radosti, obilježenog prošlošću, koji u sadašnjem trenutku otvorenih očiju sanja o budućnosti. Muzike koja uvijek učini da krv brže kola čovjekovim žilama. Muzike koja nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Kako je za "Dan" rekao Herardo Nunjez, prvi put nastupa u Crnoj Gori, zahvaljujući Darku Nikčeviću i Srđanu Bulatoviću. Zahvaljujući prijateljstvu s njima, stekao je i nove prijatelje u Crnoj Gori, a koji, kako dodaje, očigledno prate njegov rad.
– Smatram da ljudi koji dolaze na koncerte flamenko muzike, ako im je to prvi put, ne trebaju dolaziti s nekim očekivanjima. Jednostavno, trebaju se prepustiti i sa sobom nakon koncerta "ponijeti" muziku. Za mene, flamenko je način života, stil života, flamenkom slavimo radost života, bilježeći јe jednako kao i tugu. Flamenko je muzika kojom osjećate i saznajete život. Jer, u mom gradu (rođen je u Kadizu, a sada živi u Madridu, op.aut) flamenko je isto što i kultura. Flamenko se sastoji iz više dijelova, može se iskazati na više načina. Recimo, samo tapšanjem dlanova, ritmom. A, kada nešto proslavljamo činimo to uz i sa flamenkom – plešući, svirajući, uživajući – navodi Nunjez, podsjećajući da flamenko kao muzika baštini korijene španske, romske, arapske i jevrejske muzike, Sjeverne Afrike, i "sve to stavite u flašu, promućkate, i dobijete flamenko".
Navodi da kao flamenko gitarista, mora biti spreman na nastup kao solista, dio dueta ili nekog većeg sastava, kao i da nastupa kao pratnja plesačima i pjevačima flamenka.
– Uživam u svakom obliku nastupa, solističkom, u nekom sastavu, jednako kao kada sviram kao pratnja mojoj supruzi koja je flamenko plesačica. Ne možete biti flamenko gitarista u Andaluziji ako ne njegujete svaki od ovih oblika – kaže Nunjez.
Martinete, koji je nekada bio Nunjezov učenik, a sada s njim nastupa na koncertima, navodi da izuzetno cijeni tu priliku. Kaže i da još uvijek postoji pomalo taj odnos učitelj – učenik.
– Maestro Nunjez je za mene i moju karijeru referentna tačka. I zato, još uvijek kada nastupam s njim postoji mala trema, koja me drži budnim da ne pogriješim, da se skoncentrišem – kaže Martinete, dodavši u šali – "naravno da je on šef, muzički".
Zanimalo nas je da li je još uvijek za flamenko umjetnika bitno i njegovo porijeklo, sredina iz koje je potekao, a s obzirom na to i činjenica da je flamenko danas i u Španiji, kao i u svijetu, muzika koja je institucionalizovana kroz muzičke akademije, nacionalne plesne trupe, škole na državnom nivou i slično.
– Da biste istinski živjeli flamenko, morate biti na izvoru, tamo gdje se svira i gdje je flamenko stil života, a da biste ga osjetili i potom na pravi način izvodili. To sam i sam iskusio, jer da nisam, ne bih ovako pričao. Ako želite da se bavite džezom idete u Ameriku, a ako želite da svirate flamenko onda idete u Andaluziju – kaže Martinete.
Napominje da јe izučavanje flamenka u okviru škola i akademija bliže mlađim generacijama, kojoj i on pripada.
– Flamenko sam svirao i prije nego sam upisao i diplomirao na konzervatorijumu. Zato, mogu reći da na konzervatorijumu nećete vidjeti i naučiti sve ono što bi trebalo, a čemu će vas naučiti svakodnevni život – ističe Martinete.
Dodajmo, Darko Mihailović nam je ljubazno pomogao tokom razgovora prevodeći sa španskog.
Festival se nastavlja 25. novembra koncertima u podgoričkoj Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović". Tada će od 19 časova nastupiti italijanski gitarista Alesandro Minci, a nakon toga, u 20 časova počinje koncert dua "Gitako" koji čine harmonikaš Sava Vujačić i gitarista Nikola Pejović.
Ž.Janjušević
