Svi akteri se verbalno zaklinju u evropski put, a istovremeno opstrukcijama, neodgovornim odlukama i nedostatkom dijaloga aktivno ruše temelje na kojima bi trebalo da počiva ta priča.
Stiče se utisak da što su vrata EU više otvorena, to su i naše podjele sve veće i otvorenije.
Vladajuća struktura u Crnoj Gori pokazuje duboko nerazumijevanje trenutka u kojem se zemlja nalazi. Umjesto da iniciraju dijalog i pokažu zrelost, vlast je zarobljena u međusobnim obračunima i neprestanom političkom prepucavanju. Nedostatak jasne strategije za deblokadu institucija, uključujući Ustavni sud, ukazuje na političku nekompetenciju i manjak odgovornosti prema građanima. Sve češći incidenti u Skupštini i odsustvo konstruktivnog odnosa prema opoziciji dodatno ukazuju na slabljenje autoriteta vlasti. Činjenica da ključni politički lideri ne uspijevaju da prepoznaju značaj institucija kao što su sudstvo i Skupština u procesu evropskih integracija ozbiljno dovodi u pitanje njihovu posvećenost demokratskim principima.
S druge strane, ni opozicija se ne ponaša ništa odgovornije. Njihova blokada rada Skupštine i uporna strategija opstrukcije pokazuju jasnu nezainteresovanost za zajednički interes građana. Dok opozicija svoje poteze opravdava potrebom da "odbrani demokratiju", u stvarnosti je njihov fokus usmjeren na političke kalkulacije i vraćanje vlasti po svaku cijenu. Nedostatak spremnosti za dijalog sa vlastima, čak ni u situacijama kada je to ključno za funkcionisanje države, svodi ih na destruktivnu silu koja dodatno otežava ionako krhku političku situaciju.
Posebno je licemjerno kada opozicija, uključujući partije kao što je DPS, govori o poštovanju Ustava, iako su dok su bili na vlasti dozvolili da predsjednik države ima tri mandata suprotno Ustavu. Takođe, uz njihovu podršku je i predsjednica Vrhovnog suda bila na funkciji duže od Ustavom propisanog ograničenja. Takva istorija selektivnog odnosa prema zakonima dodatno potkopava njihov kredibilitet kao branitelja demokratskih principa.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je u nekoliko navrata javno izrazio zabrinutost zbog poteza premijera Milojka Spajića, uz ocjenu da njegov način vođenja politike prijeti da državu uvede u haos. Ova kritika je došla u kontekstu sve izraženijih tenzija između ključnih političkih aktera i eskalacije političke krize.
Evropska unija se, očekivano, uzdržano oglasila, izrazivši zabrinutost zbog blokade ključnih institucija. Međutim, pitanje je koliko dugo EU može ostati samo posmatrač u situaciji koja prijeti da ozbiljno ugrozi reformski kurs Crne Gore. Evropska unija na raspolaganju ima desetine alata kojima Crnoj Gori može poslati jasnu poruku da neće dugo tolerisati trenutni politički haos. Takve mjere, iako bi bile i najsimboličnije, mogle bi ozbiljno usporiti evropski put Crne Gore.
S druge strane, EU bi mogla djelovati i proaktivnije, organizujući međunarodni posrednički dijalog između vlasti i opozicije kako bi prekinula politički zastoj. No, posredovanje bez političke volje unutar zemlje može rezultirati samo privremenim rješenjem, koje će se ubrzo urušiti pod teretom neodgovorne političke klase.
Vrijeme za dijalog i dogovor ističe, a odgovornost je podjednako na vlasti i opoziciji. Njihova nesposobnost da prevaziđu uskostranačke interese ne ugrožava samo evropski put, već i osnovne demokratske vrijednosti zemlje. Evropska unija, ukoliko želi očuvati kredibilitet u regionu, mora preći sa zabrinutosti na konkretne mjere. U suprotnom, Crna Gora će nastaviti da tone u politički haos, udaljavajući se od ideala kojima svi formalno teže.
