Reditelj Nikola Đuravčević gost je ovogodišnjeg FIAT-a, gdje je preksinoć publici predstavio svoj debitanstki film "Bruklin park". Rođeni Podgoričanin koji se početkom devedesetih kao osamnaestogodišnji mladić našao u Njujorku, Nikola Đuravčević je ljubav prema filmu zamijenio borbom za egzistenciju. Iako je ostvario američki san nije zaboravio ljubav prema sedmoj umjetnosti, niti mladalački san da upiše režiju.

– U suštini ovo je bilo moje učenje kao režisera. Imao sam nekoliko karijera u SAD dok nisam došao dovde. Bio sam klasični emigrant, razmišljao sam stomakom. Pa sam tamo završio fakultet, napravio karijeru na Vol Stritu i sa 40 godina odlučio da se vratim filmu. Inače, to je moj mladalački san, želio sam u bivšoj Jugoslaviji da upišem režiju, ali počeo je rat... A, umjesto da upišem u SAD režiju, ja sam osnovao producentsku kompaniju - opisao je svoj put Nikola Đuravčević.

U ovom šesnaestominutnom ostvarenju mladi Somalijac radi kao taksista i čeka nestrpljivo dolazak brata blizanca koji se zaputio sa zapadne obale Afrike okeanom na put u Ameriku. I dok naš junak nestrpljivo čeka brata, događa se tragedija - dobija vijest da se on udavio u nemirnim vodama Atlantika. I tako ovaj mladić dok prima i razvozi mušterije, doživljava dramu u taksiјu, a njegov mozak, iz neopisive tuge koju osjeća, naprosto materijalizuje preminulog brata u vidu duha koji se vozi sa njim u automobilu.

Kako Đuravčević kaže za "Dan", kratki igrani film "Bruklin park" je spoj njegovog imigrantskog iskustva i želje da se nekako, na umjetnički način, suprotstavi negativnoj atmosferi prema imigrantima u SAD, koja je bila na vrhuncu za vrijeme predsjednikovanja Donalda Trampa. Naravno, film je snimao u želji da probudi saosjećanje Amerikanaca za imigrantske sudbine, u nadi da će ih podsjetiti da je Amerika zemlja doseljenika iz cijelog svijeta.

"Bruklin park" ima još jednu ličnu dimenziju za Đuravčevića - na rođenju on јe ostao bez brata blizanca i kako kaže, "cio život osjeća taj gubitak".

– Priča "Bruklin park" je inspirisana Čehovljevom pričom "Tuga". To je bila na neki način inspiracija. Ovaj film i priča tog mladog Somalijca je i na neki način moja terapija. U isto vrijeme želio sam da pokažem usamljenički život imigranata u Njujorku, to kako on može biti okrutan. Ideja je bila da osjetimo mrak tog emigrantskog života, a u isto vrijeme probudim empatiju za njih, jer u to vrijeme u SAD je kulminirala netrpeljivost prema imigrantima. U ovom trenutku u Njujorku dolazi 10.000 imigranata, a istovremeno je retorika veoma negativna prema njima. A opet, Amerika je država imigranata. Želio sam da pokažem i da je taj imigranat, taj Somalijac, obrazovan mladić - kazao je Đuravčević.