Bakrač je kroz radionicu s djecom, učenicima petog razreda podgoričke OŠ "Vlado Milić", približila svijet basni, odnosno mogućnost da kao pisac, bilo u prozi ili stihu, stvoriš jedan sasvim novi svijet, i gdje likovi - životinje i biljke - ne samo da imaju karakteristike ljudi, već da imaju obilježja koja im se obično ne pripisuju. Jer, mašta pisac ima pravo na svoju sliku, svoju interpretaciju, "jer, u basni je sve moguće", ističe Bakrač.
Tako su vukovi Milice Bakrač u njenim stihovima sasvim slični savremenim porodicama, od samog dolaska na svijet, odrastanja, prvih koraka, prvih majčinih i očevih briga, pjevanja prvih uspavanki... Naravno, književnica je sve to ilustrovala čitajući svoje pjesme ili možda da kažemo stihovane pričice, iz svoje knjige "Vukovanje". Ono što je zanimljivo, od uobičajene zapadnoevropske percepcije, gdje vuk najčešće ima negativan predznak, negativnu konotaciju, a što su djeca potvrdila navodeći svoja znanja o liku vuka - vukova u bajkama koja su do nas došle zahvaljujući Braći Grim, kao što su "Crvenkapa" ili "Tri praseta", ili "Vuk i sedam jarića", percepcija vuka kod Bakrač se više oslanja na našu tradiciju i mit. Jer, vuk (vučica) nije nužno loš, on je hrabar, požrtvovan, neustrašiv, brižan, onaj ko misli o dobrobiti porodice, uže i šire... Podsjetila ih je Bakrač i na djelovanje Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića, kao i na naše nematerijalno kulturno nasljeđe.
– U basni i bajci je dozvoljeno sve. Ako neko od vas nekada postane pisac, a zahvljujući mašti imaćete na raspolaganju mogućnost da oblikujete svoje likove na način koji želite - poručila je Bakrač, zaključujući da je lako sarađivati s dobrim ljudima kakvi su oni.
Zanimljivo je i da su djeca, kako je odmicala radionica, od onih posvećenika mobilnih telefona koji se od njih ne mogu odvojiti fizički, kompjuterskih igrica, časova informatike, na kraju, pomalo sramežljivo otkrivali i svoja druga interesovanja - za slikanje, za muziku, pisanje pjesama, za čitanje, plivanje... Odnosno, pokazali su da se ne razlikuju mnogo od ranijih generacija, samo je potrebno razgrnuti slojeve koji pokrivaju ono uvijek isto (iskonsko) dječije, a to je igra, u najpozitivnijem smislu otkrivanja svijeta i čovjeka.
