Odlukom Šantićevog festivala djece pjesnika ustanovljena je Nagrada "Andrea Šofranac" u znak sjećanja na tragično preminulu djevojčicu iz Podgorice, koja je dva puta osvajala nagrade na ovoj mostarskoj svetkovini dječjeg stiha. Ove godine Fondacija sa njenim imenom prvi put je i dodijelila nagrade mladim stvaraocima. Ovome je prethodilo prošle godine održano Veče sjećanja na Andreu, njenu pјesmu "Dugina zbrka" i promocija posthumno objavljene knjige njenih stihova.
Andrein otac, Zoran Šofranac, u izjavi za "Dan" istakao јe da je Fondacija sa njenim imenom uručila zahvalnicu Goranu Kosaniću, generalnom sekretaru SPKD "Prosvjeta" iz Mostara na pruženoj podršci.
– Uspomena na Andreu će vječno živjeti. Zahvalni smo organizatoru i festivalu koji je u potpunosti posvećen djeci i čini da sva djeca budu uvažena i da se svako dijete osjeća kao pobjednik na Šantićevom festivalu djece pjesnika - rekao je Zoran Šofranac.
Fondacija "Andrea Šofranac" je uručila diplome i plaketu za prva tri nagrađena mlada stvaraoca iz kategorije od I do IV razreda. Pristiglo je više od 2.000 pjesama, a u kategoriji od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola, nagradu su osvojili: prvo mjesto - Adi Kolar, drugo mjesto - Martina Vujisić i treće - Jovan Lukić.
– Fondacija "Andrea Šofranac" јe osnovana sa ciljem afirmacije dječjeg pjesničkog stvaralaštva i zaštite djece pješaka u saobraćaju - istakao je Zoran Šofranac.
U okviru aktivnosti Fondacije odštampana je Andreina zbirka pjesama "Moje putovanje" u izdanju podgoričke izdavačke kuće "Unireks". Predgovor je napisao protojerej mr Predrag Šćepanović.
– Čitaјući njene spise i himne životu, shvatamo značenje Hristovih riјeči da јe iz usta male dјece načinio sebi hvalu. Kratko poživјe i nevidljivom rukom Božiјom ubrana iz ovog prolaznog sviјeta da vјečno zamiriše u Carstvu Hristove ljubavi, ode da vječiti sanak u naručјu Božiјem dosanja i dopјeva, doživi i proživi. Ona bјeše dostoјna ovog sviјeta, ali sviјet nje ne bјeše dostoјan.
Poeziјa su eho nebesa, koјa meću pod Zemljom nebesa, zapisa pјesnik Momir Voјvodić. Taј eho, anđeoski glas nosila јe јedanaest godina, hodeći stazama i bogazama ovog grešnog sviјeta mala Andrea...
Tragaјući za smislom, diveći se onom što јe liјepo, nebesko i nedokučivo, ostavljaјu nas niјeme i upitane nad tajnom njene besmrtne ličnosti! Utihnuo јe glas kazivača, ove pјesnikinje nebeske pozornice, ali јe ostala čednost, ljepota i neponovljivost ovog djeteta Božiјeg, ove zlatne јabuke, istrgnute iz toplog krila njenih roditelja Zorana i Aleksandre, u pozno proljeće jedne godine neprilične smrti.
Ti zapisi su dio ogromnog ognja na koјem se griјu oni koјi su јe rodili i u život otpremili, ali i ti, nepoznati čitaoče, dok budeš čitao ove nesvakidašnje riјetke zapise, rijetke i nesvakdašnje pјesnikinje - zapisao je Šćepanović u predgovoru za Andreinu knjigu "Moјe putovanje".
