"Po čitanju knjige pјesama `Herostratov asistent` imao sam doјam da sam zasut fleševima zgusnutih misli", zapisao јe Pero Zubac o ovoј knjizi Aleksandra Ćukovića, dodaјući i da "taјnovita sažetost i škrtost u rasipanju riјeči pliјeni u njegovoј poeziјi". Isto bi se moglo reći i za Ćukovićeve priče. No, situaciјa јe sasvim obrnuta kada јe u pitanju književna kritika. Tu Ćuković dopušta baroknu "opuštenost" svoјim opservaciјama, ne libeći se da, udubljuјući se u dјelo onoga o kome piše, obimniјe zahvati ne samo u književnu, već i onu materiјu koјa okružuјe neko dјelo i pisca. Trenutno priprema novu zbirku kratkih priča.
• Nedavno ste objavili dvije knjige književnih kritika. Kakav status danas ima književna kritika i da li još uvijek ima ulogu značajnog korektiva kao krajem 19. i tokom 20. vijeka, kada je u pitanju teorija književnosti, ali i obični čitalac? Kome i zašto je danas potrebna – namijenjena književna kritika?
– Ne samo književna kritika, nego i književnost uopšte nemaju tu moć koju su nekada posjedovali i emitovali. Danas je ona svedena na individualnu ravan, na incident. Pisac je izgubio značaj koji je uživao u prethodnim vjekovima, ali je zato u toj svojoj beznačajnosti obezbijedio neku vrstu mira koji je po svojoj suštini frustrirajući i ne znači utjehu. Što se književne kritike konkretno tiče, ona danas u najboljem slučaju služi da napravi prečicu do nekog djela ili pisca, nekom zalutalom čitaocu ili (primoranom) naučniku. Ona je poruka u boci. Do nekog možda i stigne. Neko je možda i pročita. Nekad.
• Uspijeva li danas književna teorija, pa time i kritika, da održi korak s književnom produkcijom?
– Mislim da je ta trka unaprijed osuđena na propast. Tome svakako doprinose relacije neknjiževne prirode na književnoj sceni. Oko toga možda i ne treba boljoglaviti. Samo je čitalac bitan! Sve drugo je zamjenjivo. Stvoriti njega, produžiti vrstu, produžiti život. Svemu?! Garantujem da nema savremenog pisca koji sve svoje prijatelje pisce ne bi trampio za čitaoce. A zamislite šta bi tek književni kritičar uradio?!
• Prethodno ste se, nakon knjiga kratkih priča i kratkog romana, predstavili publici i kao pjesnik. Svoju zbirku naslovom ste povezali sa antičkim mitom. Zato bi bilo zanimljivo čuti kako "funkcioniše" poezija danas u vremenu tehnike i tehnologije?
– Čim se ChatGPT kao najznamenitiji predstavnik AI počeo useljavati u naše računare i mobilne telefone, na ekranima istih zasvjetlucala je lista ugroženih oblasti i zanimanja. U vrhu liste za odstrjel našla se Poezija. Utrkivali su se smart uređaji da nam pokažu kako AI može da piše bolje od Šekspira. Međutim, kako Poezija nema sindikat, vijest je prošla neopaženo, pa smo se svi uzrujali šta će biti sa reporterima, ljekarima opšte prakse, bankarima, šoferima i računovođama. Možda Poezija i preživi AI, ali savremeni kapitalističko-ugostiteljsko-potrošačko-neoliberalni mentalitet zasigurno neće. Savremeni čovjek, `dete ovog veka`, neodoljivo podsjeća na Fatu iz čuvene sevdalinke ‘‘Mostarski dućani‘‘, a vještačka inteligencija sve više liči na Muja: ‘‘Uđe Fata u magazu sama, za njom uđe Mujo, zamandali vrata‘‘. Ako ne vjerujete, pitajte programere.
• Da li je poezija možda ipak neposrednije vezana za život, realnost, okruženje čovjeka, u odnosu na prozu, koja može da bude čista fikcija? Da li je to možda i izvor njenog žilavog opstajanja?
– Žilavost Poezije, ali i cjelokupne književnosti, ispituje se neprestano i isključivo snovima, a kako živimo u eri alarma, permanentne žurbe i još permanentnijeg kašnjenja, dolazi do zamora u izvjesnom smislu. Razumije se, nije riječ o nesanici. Ona je, znamo, prijateljica pjesnika i pisaca.
• Moramo se dotaći i kratkih priča, kao Vašeg dosadašnjeg znaka prepoznavanja. Zašto volite kratku priču? Čemu Vas je "naučila"?
– Imao sam ludu sreću da padnem u ropstvo kratkoj priči. Tako okovan uživam svu slobodu i polažem pravo na cijeli svijet. A naučio sam svašta! Na primjer, znam da banem ljudima u san predvodeći armiju puževa kao konjicu. Tamo im se krvavo svetim. Narednog jutra me čudno gledaju. Za sobom ostavljaju sluzav trag, dok pokušavaju da me pronađu u nekoj od 100.000.000.000 kućica.
• Jedno vrijeme radili ste kao novinar. Što ste tokom tog perioda spoznali o sebi kao književniku, ali i o drugim književnicima?
– Na samom početku, osjećao sam da mi pisac u novinarstvu, politikolog u pisanju i novinar u politikologiji nerijetko znaju zagorčati život. Vremenom sam počeo uviđati svu ljepotu takve ‘‘gorčine‘‘. Što se tiče književnika uopšte, novinarstvo omogućava VIP ložu za razgledanje živopisnih reljefa nastalih razornim dejstvima uragana sujete.
Ž. Janjušević
