U svojoj domovini raste nekoliko metara u visinu, a kao saksijska biljka ne prelazi 50-60 centimetara. Stvara obimne izdanke u vidu rozete, tako da starije biljke poprimaju žbunast rast. Listovi su nazubljeni, a grozdasti cvijet je crveno-narandžasti. Jedna od najvećih je u bašti Ljupka Marjanovića, advokata iz Rovinja koji je, kako kaže, veliki ljubitelj ukrasnog bilja.
Aloja pripada porodici ljiljana
Aloja odlično podnosi uzgoj u saksijama, voli puno svjetlosti, podnosi direktnu sunčevu svjetlost. Naučnici su dokazali da su količina gela, veličina biljke i dužina listova proporcionalni količini svjetlosti koju je biljka dobila.
Zemlja za sadnju mora biti prozračna, u koju je poželjno umiješati pijesak.U toplijim mjesecima aloju treba češće zalivati, a u intervalu između dva zalivanja zemljište treba da se osuši. Višak vode izaziva trulež korijena.
Prihranjuje se u proljeće i ljeto, a ako se gaji radi hranljivih materija, preporučljivo je koristiti organska đubriva. Prezimljava na hladnijem mjestu, ne podnosi temperature ispod deset stepeni. Zimi, zalivanje treba smanjiti.
Aloja se razmnožava reznicama i ukorenjenim bočnim izdancima.
Reznice se seku oštrim nožem i ostavljaju "naopačke" nekoliko dana da se osuše, a zatim sade u mješavinu zemlje i pijeska.
Ljekovita svojstva
Poznata je kao ljekovita ili čudotvorna biljka.
Aloja je ljekovita biljka koja se koristi u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji. Pomaže u jačanju imunološkog sistema, smanjenju upale i detoksikaciji organizma. Koristi se i kod kožnih problema, pa je efikasan kod akni, svraba, alergija, osipa i drugih kožnih oboljenja.
Preparati napravljeni na bazi ove biljke korisni su za zarastanje rana ili opekotine. Pored umirujućeg dejstva, aloja ima sličan efekat na varenje. Njegov najvažniji sastojak je aloin, koji snažno djeluje na crijevne bakterije.
