Iako decenijama unazad postoji prirodni sirup od bokvice i timijana za kašalj i pluća, bokvica je u našim istraživanjima pokazala neka fantastična svojstva u mješavinama sa drugim ljekovitim biljkama i vjerujemo da njeno vrijeme tek dolazi.

U narodnoj medicini bokvica se najčešće spolja koristi za rane i čireve, te za razne otoke i upale, dok se kao čaj ili sirup od bokvice koristi za lakše iskašljavanje, rastvaranje sluzi, za čir na želucu i za bešiku. Ipak, mi napominjemo da će vrijeme bokvice tek doći jer ima sjajne osobine na krv i sistem krvotoka, te na jetru i bubrege.

Ipak u ovom tekstu mi bi željeli da vam preporučimo recept kako se pravi sirup od bokvice za iskašljavanje, prehlade, astmu, katar i druge bolesti pluća koji je po nama bolji od svakog industrijskog sirupa.

I da napomenemo bitnu stvar, u prirodi postoji velika i mala ili muška i ženska bokvica, koje se razlikuju po listovima i cvijetu. Koju god da bokvicu uberete za sirup od bokvice nećete pogriješiti. Razlikuju se malo po ukusu ali im je hemijski sastav i ljekovito djelovanje isto. Takođe, svima preporučujemo da tokom proljeća i ljeta beru svježe i mlade listove bokvice i stavljaju je u salatu i jedu. Svako ko ima prilike da nakupi dovoljno bokvice sa čistih predjela neka je i samelje i koristi kao svježi sok bokvice ili sa malo vode kao smješu. Bokvica ima izuzetna svojstva. Jedna do dvije kašike dnevno je sasvim dovoljno da vam oči zasijaju zdravljem i energijom.

Bokvica je rod skrivenosjemenica iz istoimene familije (Plantaginaceae), koji broji 265 vrsta. Kosmopolitskog je rasprostranjenja, a neke od vrsta se koriste kao ljekovite od najranijih dana ljudske istorije. Bokvice su zeljaste biljke, a samo kod nekih se razvija forma polužbuna ili žbuna visokog do 60cm. Kod većine vrsta listovi se razvijaju u obliku rozete u dnu nerazgranatog stabla. Listovi su sjedeći, sa kratkim i uzanim dijelom liske koji liči na lisnu dršku, jednostavni i bez zalistaka, naizmjenični, sa lučnom nervaturom (posjeduju 3 ili 5 nerava koji se lučno razilaze u širem dijelu liske). Cvast, izgrađenu od neuglednih sitnih cvjetova koji se oprašuju vjetrom, nosi na svom vrhu cvijetna drška visoka 5-40cm. Plod je čahura, dvook, sa jednim ili nekoliko sjemena u okcu.

Tradicionalni recept kako se pravi sirup od bokvice

Bokvica u obliku sirupa od bokvice veoma se preporučuje svim onim bolesnicima, koji boluju od plućnih bolesti, plućne tuberkuloze, onima koji teško dišu, kašljucaju i u grudima imaju prekomjerni sluzavi sekret.

Oprobani kućni recept za pripremu bokvičinog sirupa: uzme se boca za konzerviranje sa širokim grlom, sadržine 5 litara, i na njeno dno se stavi 2 do 3 cm dobro pritisnutih svježe ubranih listova bokvice. Na to se naspe oko 1 cm debelo tamnog šećera, a na to opet sloj dobro pritisnutih listova. Tako se nastavi naizmjenično, slojevima šećera i listova dok boca ne bude napunjena.

Boca se preko noći ostavi pokrivena pa se drugi dan na isti način nadopuni, jer se sadržaj boce preko noći slegne. To se ponavlja tako dugo dok boca bude potpuno ispunjena. Sada se u vrtu, na zaštićenom mjestu iskopa jama, grlo se boce zatvori trostrukim slojem pargament papira ili celofana (ili zalije voskom), boca se stavi u iskopanu jamu, pokrije daščicom i još optereti kamenom ili opekom. U visini kamena ili opeke gornji se dio jame proširi i na to stavi jača daska. Konačno se ostatak jame zatrpa zemljom i kraj toga zabode daščica zbog oznake mjesta.

Boca sada ostaje 3 mjeseca u zemlji, sadržaj boce vri u sirup od bokvice na ravnomjernoj toploti zemlje, a iz listova se pomoću šećera izluči sok u obliku sirupa bokvice. Posle isteka toga vremena boca se oprezno izvadi iz zemlje i cijeli sadržaj boce dobro iscijedi a tako dobijeni sirup od bokvice jednom se prokuva.

Cijeđenje kroz tkaninu, kako se to češće radi, nije preporučljivo, jer takvim nepotpunim cijeđenjem ostaje previše neiskorišćenog ostatka. Dobijeni sirup napuni se u boce i dobro začepi.

Taj sirup je najbolji kućni lijek protiv svih plućnih bolesti.

Onaj ko nema sopstveno dvorište ni vrt u njemu, ne može da sprovede ovu vrstu vrenja putem ravnomjerne toplote zemlje, neka stavi bocu na stalno toplo mjesto, najbolje u blizini peći. Što je toplota ravnomjernija, to je i vrenje povoljnije. Prekidanjem procesa vrenja hlađenjem, nastaje manje vrijedan, ako ne i pokvaren sirup. U slučaju potrebe, djeca uzimaju sirup više puta dnevno čajnom kašikom, a odrasli supenom kašikom.

Izvor: Rihard Vilfort – Lekovito bilje i njegova upotreba; prirodanadar.rs