Mnoge od nas u životu prati stalni osjećaj da nekome nešto dugujemo. Na izvjestan način, žrtvovanje je nešto što smo usvajali od djetinjstva. Spremnost da se žrtvuju sopstveni interesi zarad drugih, da se pomogne kako ne bismo izgledali nevaspitano, da se stvari podijele sa prijateljem… Razmislite o tome koliko često su nam drugi ljudi govorili da treba da budemo ljubazniji, velikodušniji, odgovorniji.
Živjeti radi sebe i zadovoljavati sopstvene želje uvijek je donosilo osudu društva, dok je uslužnost veoma cijenjena. Tek u odraslom dobu to dovodi do toga da se u čovjeku budi kompleks krivice i osjećaj da uvijek nekome nešto duguje. Narod to zove: vječita žrtva.
Uloga vječite žrtve – zašto je ovaj kompleks češći kod žena?
Ovakvo ponašanje žrtve često se primjećuje kod žena. Od njih se može čuti "sve sam uradio za njega, ali on to nije cijenio." Na pitanje "zašto si onda to radila?" odgovor je uvijek isti: "Mislila sam da će biti bolji prema meni". U prevodu: žene daju očekujući da će dobiti srazmjeran odgovor.
Uloga vječite žrtve – kako se razvija ovaj kompleks?
Neko je radio više poslova da bi izdržavao porodicu dok je partner tražio sebe, neko se u potpunosti brinuo o vaspitanju djeteta i kućnim obavezama dok je supružnik provodio vrijeme u kancelariji, neko je žrtvovao svoju karijeru zarad porodice, neko je odustao od hobija, preselio se… Spisak se može nastaviti unedogled, ali postoji samo jedan zaključak: potpuna žrtva nije put do duge i srećne veze, već deprecijacija sopstvene ličnosti.
Ovo se dešava iz dva razloga. Prvi razlog je vezan za činjenicu da žena od samog početka nije uspostavila granice dozvoljenog u vezi i nije ih odredila za drugu polovinu. Strah da će upravo te granice uplašiti partnera, tjeraju vas da činite i ono što ne želite.
Drugi razlog je trauma iz djetinjstva i želja da se nadoknadi nedostatak osjećanja koji ste tad iskusili. A da biste ih dobili, osjećate da morate da ugodite i čekate pohvale, jer tako ste naučeni kao dijete. Međutim, ovaj put vodi ka zavisnim odnosima, čiji je scenario onda veoma teško promijeniti. U takvoj vezi vaša žrtva neće biti cijenjena.
Kako prestati da živite život za druge?
Prvo morate naučiti da volite sebe i razumijete svoje želje. Osoba koja ne zna šta je samoljublje neće moći da voli drugog. Zapamtite da put žrtvovanja u ime ljubavi nema nikakve veze sa ljubavlju. Budite iskreni prema sebi, razmislite šta biste stvarno željeli.
Umjesto da dajete nekome, počnite da dajete sebi. Zapamtite svoje snove, ideje i oživite ih. Možda ste dugo željeli da naučite kako da igrate tenis ili naučite španski. Počnite da brinete o sebi.
Naučite da budete samodovoljni. Ovo ne zahtijeva da budete jaki i nezavisni, samo treba da shvatite da ste važni sebi i drugima, da ste cijenjeni, i što je najvažnije, sami cijenite i volite sebe onakvima kakvi jeste.
Obratite pažnju na one koje društvo poštuje. Pokušajte da naučite od njih kvalitete koje koriste. Po pravilu, to su ljudi sa jasno izgrađenom životnom pozicijom. Oni jasno znaju šta žele, a sigurno razumiju šta ne žele, čak i ako se to drugima ne sviđa. Krenuvši na ovaj put, steći ćete samopouzdanje, početi da cijenite postojeće kvalitete u sebi i teško da ćete željeti da pokušate da osvojite nečiju ljubav uzaludnim žrtvama.
lepotaizdravlje.rs
