Psiholog sa Harvarda Danijel Goleman napisao je knjigu "Emocionalna inteligencija", koja je već 20 godina među najboljim psihološkim bestselerima.
Proučavajući životni put i uspjeh 49 studenata sa Harvarda do njihovih srednjih godina, istraživači su ustanovili da akademci sa visokim količnikom inteligencije i najboljim rezultatima testova na koledžu nisu bili posebno uspješni u životu u poređenju sa njihovim vršnjacima sa lošijim fakultetskim uspjehom – ni u pogledu plate ni u produktivnosti ili položaju u struci.
A nisu imali ni više sreće u prijateljstvima, porodicama ili ljubavnim vezama. Drugim riječima, akademska inteligencija nije ih suštinski pripremila za životne probleme i stresove, a studentima koje je škola ocijenila „peticom“, život često daje „jedinicu“, piše Zadovoljna.rs.
Polazeći od teze da je veliki dio čovjekovog uspjeha u životu i društvu određen faktorima koji nemaju nikakve veze sa inteligencijom, počev od društvenog statusa do puke sreće, profesor i psiholog na Univerzitetu Harvard Danijel Goleman napisao je knjigu „Emocionalna inteligencija“, koja je prevedena na 40 jezika i već 20 godina je među najboljim psihološkim bestselerima. U knjizi, koja je izvršila revoluciju u našem razumijevanju važnosti emocionalne inteligencije, Goleman razotkriva da je nemoguće tačno predvidjeti ko će uspjeti u životu na osnovu relativno nepouzdanih ocjena na testu inteligencije.
Danijel Goleman bio je gost Beograda, gdje je održao predavanje o značaju emocionalne inteligencije, a u razgovoru za Politiku je objasnio zbog čega akademska inteligencija nema mnogo veze sa životnim uspehom.
- Emocionalno inteligentna osoba je ona koja dobro poznaje svoja osjećanja i vlada njima. Ona je samosvjesna i umije da drži pod kontrolom svoje emocije, naročito one uznemiravajuće i destruktivne, koje mogu učiniti štetu ne samo njoj, već i drugim osobama. Ona ima kvalitetne odnose sa ljudima i visok stepen empatije – umije da čita tuđi izraz lica, razumije govor tijela i ne sluša samo riječi, već čuje i ‘muziku’ kojom nam se neko obraća. Uz to, razumije kako se druge osobe osjećaju, zašto se ponašaju na određeni način i šta pokreće njihovo ponašanje. Veoma je teško reći koji pol ima bolju emocionalnu inteligenciju. Iako žene u prosjeku ostvaruju bolje rezultate na testovima inteligencije i imaju veću empatiju i socijalne vještine, muškarci imaju više samopouzdanja i bolje drže pod kontrolom uzburkana osjećanja, objašnjava Goleman.
Na pitanje kako se odgaja emocionalno inteligentno dijete, psiholog kaže da su većina roditelja prirodno dobri učitelji.
- Ipak, važno je reći da djetetu od malih nogu treba objašnjavati kako se drugi ljudi osjećaju kada ono uradi nešto – to je jedna od najvažnijih lekcija u emocionalnom ‘opismenjavanju’ djeteta. Dobri roditelji iskoriste svaku priliku kada je dijete uznemireno da odreaguju kao dobri emocionalni učitelji. Oni osjećanja svoje djece shvataju veoma ozbiljno i uvijek nastoje da tačno razumiju šta je povrijedilo ili uznemirilo njihovo dijete. Tri najčešća pogrešna obrasca u vaspitanju su – potpuno zanemarivanje dječjih osjećanja, prevelika popustljivost dječjim zahtjevima i prezriv odnos prema dječjim osećanjima, dodao je.
Za razliku od kognitivne inteligencije, koja je nepromjenljiva tokom života, Goleman tvrdi da se emocionalna inteligencija može razvijati i unaprijediti i smatra da temperament, koji je određen rođenjem kao dio genetske lutrije, može biti promijenjen i da stidljivo dijete može da izraste u samouvjerenog čovjeka.
- Psihološke studije pokazuju da je između 15 i 20 procenata beba na planeti stidljivo. Međutim, jedan istraživač ih je pratio kroz djetinjstvo i ustanovio da su roditelji ti koji djetetu mogu pomoći da prevaziđe početnu genetski datu stidljivost, nesigurnost i introvertnost. Dakle, temperament nije sudbina. Emocionalni mozak se razvija do sredine dvadesetih godina kroz interakciju sa okolinom. Međutim, mora se istaći da je naš emocionalni život pun nesvjesnih navika koje treba da promijenimo. Za mijenjanje tih navika potrebno je vrijeme, dobra motivacija i povratna informacija da li nešto dobro radimo, da li aktivno slušamo druge ljude i da li uvažavamo njihova osjećanja, navodi.
Kao primjer emocionalno inteligentne osobe, Goleman navodi Dalaj-lamu, o kome je pisao i knjigu.
- Dalaj-lama kaže ‘Ako čitate novine svakog dana i ako su to jedine informacije o svijetu koje dobijate, mislićete da je svijet užasno mjesto za život. Ali, ako pogledate u istoriju, shvatićete da je taj svijet postajao bolje mesto za život kroz vjekove. Prije 200 godina, jedna od pet osoba je znala da čita, životni vijek je trajao trideset i nešto godina, sada traje 70 i nešto godina. Umjesto ljudskih prava i prava žena postojalo je robovlasništvo. Sada su stvari ipak mnogo bolje’. Međutim, moram da dodam da sam veoma zabrinut za djecu – oni će sjutra postati odrasli ljudi i budućnost će zavisiti od njih. Zbog toga je važno da se ona emocionalno opismene i da u školi uči kako se upravlja uznemiravajućim emocijama i kako se razvija empatija. Tako će djeca odrasti u dobre ljude, zaključuje psiholog sa Harvarda.
