Svaki zalogaj ove poslastice je neodoljivo hrskav i sočan.
Specijalno tijesto
Priprema se tako što se mljeveni pistaći, lješnici ili orasi slažu između 40 tankih slojeva specijalnog tijesta, koje se zatim peče i preliva slatkim šerbetom.
Ako tražite poseban povod da probate tursku baklavu i saznate više o njenom putu od carske kuhinje do današnjih stolova, zabilježite 17. novembar, Svjetski dan baklave!
Carski desert sa svečanom tradicijom
Priprema baklave usavršavana je u carskim kuhinjama Osmanskog carstva, stvarajući raskošan desert prepun sofisticiranih ukusa. Samo su najvještiji majstori kuhinje, posebno obučeni za izradu baklave, imali privilegiju da je pripremaju, naročito tokom proslava i ceremonija.
Njihove vješte ruke stvarale su savršen spoj tankih slojeva tijesta i gustog šerbeta, čineći baklavu pravim remek-djelom koje se prenosi generacijama. Zahvaljujući svojoj autentičnoj aromi i tradicionalnom receptu, baklava je ostala omiljena poslastica, bilo kao desert nakon ručka ili kao znak dobrodošlice gostima.
Posluživanje baklave tokom posebnih dana, poput vjenčanja, proslava Bajrama ili Božića, zadržalo je svoje mjesto u tradiciji.
Gaziantepska baklava
Najbolja baklava pravi se u Gaziantepu, u jugoistočnoj regiji Turske. Evropska komisija je 2013. godine dodijelila Gaziantepskoj baklavi status zaštićenog porijekla, čime je postala prvi turski proizvod registrovan na toj listi. Ne iznenađuje da je prepoznat njen jedinstveni ukus, jer je ovaj grad poznat kao gastronomski raj sa sjajnom kulinarskom tradicijom. Gaziantep je već ranije dobio međunarodno priznanje, kada je uvršten u UNESCO-ovu mrežu kreativnih gradova za svoju izuzetnu gastronomsku ponudu.
U Gaziantepu se vještina pravljenja baklave, baš kao u osmanskim dvorovima, prenosi s majstora na šegrta kroz stoljeća. Taj jedinstveni ukus moguće je postići samo vještinom, pažnjom prema detaljima i preciznošću. Majstori razvlače tijesto u 40 do 45 tankih slojeva, koje pune lokalnim pistaćima i maslacem. Potom se baklava peče u pećima na hrastovom drvetu. Nakon pečenja, desert se preliva šerbetom.
Gaziantepska baklava pruža pravi doživljaj za sva čula. Najprije vas privuče njena predivna zlatna boja, zatim čujete šuštanje hrskavih slojeva tijesta, a potom vas obuzme miris svježih pistaća i maslaca. Kada je konačno probate, osjetićete nježan, ali neodoljivo bogat ukus koji se topi na nepcu.
Brojne varijacije
Iako je Gaziantepska baklava najpoznatija, ovaj desert se ističe svojom raznolikošću i neodoljivim ukusima u svim zemljama. Ono što najviše razlikuje vrste baklave je nadjev, koji se u svakom regionu priprema od lokalno dostupnih sastojaka. Gaziantepska baklava puni se pistaćima, dok se u crnomorskoj regiji koristi lješnik. U središnjoj Anadoliji popularna je baklava punjena orasima, a u Trakiji možete uživati u baklavi s bademima ili posutoj susamom. Na teritoriji Balkana baklava se pravi sa orasima a često i sa gotovim korama.
Nazivi različitih vrsta baklave često zavise od načina rezanja i korišćenih sastojaka. Među vrstama koje se razlikuju prema načinu rezanja su "havuć dilimi" baklava (u obliku kriške mrkve), "midje" baklava (u obliku školjke) i "bulbul juvasi" (u obliku gnijezda slavuja). Kada su u pitanju sastojci, "sutlu nurije" (pravi se s mlijekom umjesto šerbeta, dok "fistik sarma" (rolat s pistaćima) i "dževiz sarma" (rolat s orasima) sadrže veće količine orašastih plodova nego klasična baklava. "Kuru" baklava (ili suva baklava) ima manje šerbeta i više je hrskava.