Teško je i povjerovati da je popularni Miha izgubio neku bitku, a kamoli pomiriti se sa stvarnošću da ga više nikada nećemo vidjeti kraj aut linije kako komanduje svojim igračima.
Već godinama se borio sa leukemijom, a ta strašna bolest odavno nije imala smjelijeg i hrabrijeg protivnika spremnog da zada udarac nevidljivoj sili i suprotstavi se njenom zlom naumu.
Miha je od djetinjstva, pa sve do poslednjih momenata bio nepokolebljivi borac. Kao lik iz nekog akcionog filma, kao superheroj koji mora sve da pobijedi, oslobodi svijet i donese radost. On je sve to zaljubljenicima u fudbal donosio i kao igrač, a kasnije i kao trener.
Gdje god je igrao, u Vojvodini, Crvenoj zvezdi, Romi, Sampdoriji, Laciju i Interu, ostavio je neizbrisiv trag. Ono što je Mihu činilo drugačijim, jesu slobodni udarci, koji su bili zaštitni znak njegovog blistavog fudbalskog uma.
On i Đuzepe Sinjori su jedini igrači u istoriji Serije A koji su postigli het-trik na jednoj utakmici iz slobodnjaka. Utakmicu karijere odigrao je 13 decembra 1998. u dresu Lacija u pobjedi nad svojim bivšim klubom Sampdorijom 5:2.
A, Mihajlović takođe dijeli rekord po broju postignutih golova iz slobodnih udaraca u Seriji A zajedno sa Andreom Pirlom, po 28.
Od svog Borovog sela u Vukovaru, pa preko svjetskih stadiona i arena, Miha je na svakom mjestu i u svakoj prilici bio isti, nepokolebljiv, ponosan, veliki.
Takav je i otišao na neko bolje mjesto, a nama ostavio sjećanje na jednog od najboljih koga su ovi prostori imali.
