Marko Miljković, jedan od vođa kriminalne grupe, kojoj se se sudi u Specijalnom sudu za najteža krivična djela, među kojima su ubistva i kidnapovanja, iz pritvorske ćelije redovno piše pisma tužiocu, u kojima ga, kako saznaju Novisti  "upozorava" da čini "kriminalne radnje", nudi "svoje" svjedoke saradnike, poziva da se "pogledaju u oči"... Iza ovakvog ponašanja optuženog, međutim, kriju se, zapravo, prijetnje zastupnicima optužnice i to baš pred početak suđenja.

Sličan vid odbrane, odabrao je i drugi okrivljeni Veljko Belivuk. On, doduše, još nije počeo da šalje pisma, već svoje bilješke čita za sudskom govornicom. I o svemu je spreman, poput Miljkovića, da govori osim o monstruoznim zločinima za koje su obojica okrivljeni. Ni riječ nisu spremni da izuste ni o dvije kuće smrti, u Ritopeku i Surduku, gdje su završavale žrtve, za čiju su smrt optuženi.

Tako se, na primer, Miljković u pismu poslatom iz ćelije 62, sredinom januara ove godine, osvrće na odluku svojih dojučerašnjih vojnika, Bojana Hrvatina i Nikole Spasojevića, da priznaju krivicu i pristanu na višegodišnje kazne zatvora. Pored ostalog, ovaj optuženi sugeriše da će jedan od njih da digne ruku na sebe i poručuje tužiocu:

"Njegov je život u vašim rukama"

Osam dana kasnije, Miljković ponovo uzima olovku u ruke i piše novo pismo. U novom obraćanju on "žali" što je tužilaštvo odustalo od svjedoka "Vlade Draganića i Srđana Lalića" i "obećava" da će pronaći tri nova, od kojih je prvi Miloš Budimir.

Interesantno, ali svaki put se Miljković obraća jednom tužiocu i to Saši Ivaniću, iako ih je u ovom predmetu čak trojica. Pored tužioca za organizovani kriminal Mladena Nenadića i Ivanića, istragu vodi i tužilac Zoran Babić.

Na jednom od poslednjih ispitivanja, u februaru, kada je trebao da odgovara na pitanja iz proširenja istrage, a tiču se njegove umješanosti u ubistva Gorana Mihajlovića i Nikole Mitića, Miljković je ponovo zatražio da se sretne sa tužiocem Ivanićem.

- Saslušanje okrivljenih je obavljao Babić, ali to ovom okrivljenom iz nekog razloga nije odgovaralo - navodi  sagovornik blizak istrazi. - Miljković je bio nervozan i u jednom trenutku je vrlo drsko počeo da se ponaša. Rekao je da "njima niko nije ni do koljena", pa je još i preteći poručio: "Džaba ste dobili ordenje za hrabrost, a ja ću vam pokazati kako to izgleda u drugom poluvremenu".

"Razočaran" što se tog dana nije sreo sa tužiocem Ivanićem, Miljković piše novo pismo odmah sutradan:

- Pokušajte da nađete vremena da se pogledamo u oči, da vam kažem još neka moja saznanja o vašim postupcima van zakona-navodi on.

Zašto se Miljković, pored Nenadića i Babića, obrušio baš na tužioca Sašu Ivanića, saznaće i javnost, čim suđenje malo odmakne. Ipak, nije njemu trn u oku samo policija i Tužilaštvo za organizovani kriminal, već i pojedini ljudi iz vrha države, koje su oni apostrofirali kao krivce, što se njihovim krvavim djelima, pod uticajem vođa "kavačkog klana", stalo na put!

Odbijen zahtjev za izuzeće

Apelacioni sud odbacio je zahtjev za izuzeće predsjednika Višeg suda u Beogradu, Aleksandra Stepanovića, koji je prošlog utorka sudu podnio advokat Dejan Lazarević, branilac Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, što su oni podržali. Zahtjev je odbačen kao nedozvoljen, jer Stepanović nije postupajući sudija, ali i jer nisu navedeni razlozi za njegovo izuzeće.

Tužilac za organizovani kriminal Mladen Nenadić je u petak odbio kao neosnovan zahtjev za izuzeće svojih zamjenika tužilaca Saše Ivanića i Zorana Babića, što je takođe zatražio advokat Lazarević, pred početak pripremnog ročišta. Izuzeće Nenadića prethodno je odbilo Republičko javno tužilaštvo.

Protiv svjedoka 

I Veljko Belivuk umjesto da odgovara na pitanja o svom učešću u pet ubistva, za koje su do sada optuženi, dok se za još dva vodi istraga, takođe se obrušio na svjedoke-okrivljene. I njegov i Miljkovićev način dosadašnje odbrane djeluje "uigrano" i instruisano. Belivuk je na saslušanju u februaru govorio kako "nikome nije dirao porodicu" i zaprijetio:

- Ima ona stara srpska što kaže: "Ko se zadnji smije najslađe se smije". Ja se uopšte ne smijem, ja to čuvam za kraj. Pa ću pjesmu "A sad adio" da pjevam onima koji su mi radili o glavi.