- Ministarstvo prostornog planiranja odbacuje scenario opstanka Crne Gore koji bi nas učinio sigurnom, ekološkom, premium brend državom gdje bi se bazirali na zelenoj i kapilarnoj ekonomiju, pokrenuli inovativno građevinarstvo i poljopivredu i stavili fokus na seoski i zdravstveni turizam, naveo je on.
Kako ističe, prostornim planom treba da se spriječe dalja društvena raslojavanja, a za to nam treba promjena politike korišćenja prostora koja nije najavljena ovim planom.
- Sjever je i dalje sve više zapostavljen u odnosu na ostatak države, a prostorni plan nije dao rješenje za ovaj problem. Ono što najviše boli što su funkcioneri poslednje 4 Vlade potrošili naš novac i vrijeme, a rješenja nijesmo dobili. Tako su priljavi i prevaziđeni projekti iz perioda DPSa i dalje na snazi. Sa ovakvom neodlučnom politikom oni će osati aktivni sve dok je u igri prljavi kapital i funkcioneri koji su neotporni na takav novac, istakao je on.
Poslednjih 30 godina Crna Gora, navodi Iković, podstiče linearni model ekonomskog rasta „uzmi, proizvedi, potroši i baci“, koji se zasniva na tome da su materijali iz prirode neiscrpni, što se pokazalo neodrživim.
- Ovo je dovelo do stihijske gradnje, gubitka plodne zemlje i pitke vode kao i velikih društvenih nejednakosti. Zato veliki broj građana ne živi od svoje plate već od naslijeđene imovine i kredita. Zato prostorni plan mora biti odlučan, mora biti sanacionog karaktera i mora pokazati jasan otklon od dosadašnje tridesetogodišnje prakse, dodao je Iković.
Kako je saopštio, jedan od otklona znači da u planu mora jasno da stoji da nelegalni objekti u zoni morskog dobra, nacionalnih parkova, zaštitinih zona vodoizvorišta, putnog pojasa i klizišta, ne mogu biti legalizovani jer ukoliko ih legalizujemo biće ugroženi ljudski životi i izgubićemo trajno resurse od kojih zavisimo.
- Otklon znači da ako hoćemo da budemo turistička zemllja, moramo bazirati turizam na očuvanju a ne crpljenju prirode, to znači da Crna Gora treba obezbijedi zdravu životnu sredinu i sigurnost od zemljotresa i da pod obavezno odustane od nebrendiranog privatnog smještaja jer u suprotnom primorje će doživjeti kolaps najkasnije za 10 godina. Plan je odustao i od zaštite poljoprivrednih površina. Ako poljoprivredno zemljište konačno ne stavi izvan urbanih zona to znači da nećemo imati svoju hranu i da ćemo vremenom sve više uvoziti i sve više zavisiti od drugih, a sve manje od sebe samih. Dobro prostorno planiranje je sagledavanje prošlosti i sadašnjosti zbog budućnosti, ono sprječava davanje moći povlašćenom pojedincu, a stavlja u fokus javno dobro i omogućava pojedincima da ostvare svoje mogućnosti za šta je zelena ekonomija odličan alat. Da bi ovo postala naša paksa potrebna je politička volja, s obzirom da je nemamo potreban je preokret, zaključio je Iković.
