Danica Crnogorčević je mlada interpretatorka duhovne i etno muzike rođena u Crnoj Gori. Danica je veoma rano počela da se zanima za duhovnu muziku, još kao učenica u osnovno školi na časovima vjeronauke. Godinama kasnije ovo je postao njen poziv, pa stvara jedinstvenu muziku na našim prostorima zbog koje je zavoljela mnogobrojna publika na Balkanu.

Ono što je malo poznato u javnosti jeste da je Danica zapravo popadija. Etno pjevačica je u braku sa đakonom Ivanom Crnogorčevićem, a par ima troje djece. Danica je za medije opisala kakav je život popadije iz njenog ugla, te kako usklađuje porodični i poslovni život.

- Ja sam jedna od mnogih koje su se ostvarile na oba polja, tako da djeca i porodica uopšte nisu prepreka, ako se, naravno, udate ili oženite osobom koja vas podržava u vašem radu i koja vam pomaže da ostvarite svoje želje i planove vezano za taj posao. Ako vas voli, onda svakako da će to podržavati i biti uz vas. Moj suprug i ja smo zajedno u ovome što radim, imamo i zajedničke projekte. On ima velikog dara za pisanje, ne samo pjesama nego uopšte. Između ostalog, autor je i pjesme koja je doživjela veliku popularnost kod naroda. To što sam mlada postala majka i što već imam troje djece, to je najveće bogatstvo koje mladi treba da steknu što ranije, a ne da čekaju da se ‘nažive’. A odluka je svakako bila udaja za mog supruga i naše ljubavi, koja se temelji prvenstveno na ljubavi prema Gospodu, ispričala je jednom prilikom Danica i dodala:

„Otkad smo stupili u bračnu zajednicu, živimo odvojeno. Uglavnom sami vodimo brigu o našoj djeci, naravno, bake i deke su uvijek tu da nam pripomognu.“

Danica je objasnila kako izgleda dan popadije u braku sa đakonom.

- Dan je sličan kao i svačiji drugi, isto svaki dan nosi nova dešavanja i nova iskušenja. Jedino što se razlikuje jeste to što svjesno treba da predstavljamo crkvu u svakom momentu u javnosti i neke stvari se ne opraštaju iz ugla ljudi koji to posmatraju. Veliki je blagoslov biti u crkvi i služiti Bogu i narodu na taj način. Koliko je velika uloga sveštenika u društvu, toliko je značajna i uloga njegove supruge, popadije, istakla je mlada pjevačica duhovne muzike, kako piše „Blic“.

„Trudimo se da sve što radimo bude usmereno ka služenju bogu i bližnjima. Kako uči naša vjera, svaka porodica jeste mala crkva, te se trudimo da u našoj vlada harmonija, uzajamno poštovanje, ljubav, strpljenje. Dječica s radošću učestvuju s nama u čitanju molitvi, kađenju kuće, pevanju tropara i ostalih duhovnih pesama. Trudimo se da što više obilazimo naše svetinje“, izjavili su Danica i đakon Ivan, koji su najstariju ćerku Kasijanu krstili dok je bila u inkubatoru, nakon čega joj se, kako priča mladi par, stanje poboljšalo.

Suprug Ivan kaže da je oduvijek razmišljao da postane đakon.

- Otkad sam spoznao sebe, razmišljao sam o smislu života. To pitanje me je uvijek tištilo, kako bi Dostojevski rekao: ‘To su tragična pitanja’, koja nekog susretnu sa 40 godina, a mene, na sreću, u ranoj mladosti. Shvatio sam da mora postojati nešto izvan onog što mi tjelesnim očima vidimo. Kršten sam kao dijete u Srbiji, u Omoljici, odakle je moja majka, a u crkvu sam prvi put otišao s bakom, naučio molitvu ‘Očenaš’. Kada sam završavao osnovnu školu, počeo sam da čitam Stari zavjet, koji je za mene bio otkrovenje, i te priče su me ispunjavale i motivisale. Kroz njih sam shvatio da Bog postoji i učestvuje u našem realnom životu“, započeo je jednom prilikom Ivan Crnogorčević, kako piše „Blic“, te je nastavio:

„U srednjoj školi su nastavila da tinjaju stara pitanja. Jednog dana kada je išla litija do manastira Ostrog od Podgorice, bio sam druga godina srednje škole, zakasnio sam i rekao da sjutra idem sam. Zaputio sam se pješke od Podgorice ka Ostrogu, da bih od Bogetića nastavio bos, po starom narodnom običaju. Rekao sam: ‘Sveti Vasilije, ako mi ti ne otkriješ pravu istinu, neće niko.’ Na Ostrogu zadesim jednog čovjeka, koji mi kaže: ‘Evo, ako čitaš Akatist Svetom Vasiliju 40 dana, bog će sigurno uslišiti molitvu za koju se molimo’, i ja sam ispoštovao to pravilo i nakon toga mi se put otvorio. Otišao sam kod kivota Svetog Simeona Dajbapskog, gdje sam se prvi put ispovedio, pričestio, i tada je počeo moj intenzivni put ka vjeri i pravoj, istinskoj spoznaji boga. U tom momentu kada sam spoznao boga, za mene je sve bilo suvišno. Nijedna ljepota ovoga svijeta ne može da nadomjesti tu ljepotu koju doživimo kad smo u zajednici s Bogom.“

Danica Crnogorčević istakla je da su je roditelji usmjerili ka pravoslavlju još od ranog detinjstva:

- U vrlo ranom djetinjstvu postala sam svjesna svojih korena, odnosno svoje pravoslavne vjere. Zahvaljujući roditeljima, koju su me izveli na pravi put, poslije je to išlo samo, Gospod je samo dodavao, te sam vrlo rano prvo naučila pojanje liturgije, zatim duhovne pesmice, tropare, a kasnije je sasvim prirodno došlo i interesovanje za tradicionalnu muziku kao usko povezanu s našom duhovnošću.“

Podsetimo, Danica Crnogorčević našla se na meti kritika nakon što je ispred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici otpjevala je 6. januara tokom Badnje večeri crnogorsku himnu „Oj svijetla majska zoro“. Naime, ona je numeru izvela nešto drugačijim tekstom koji govori o zajedničkoj junačkoj prošlosti i bratstvu Srbije i Crne Gore. I dok se nekima njena verzija pjesme nije dopala, drugi su pružil ogromnu podršku pjevačici.