Svaki peti dječak u Crnoj Gori i svaka deseta djevojčica gojazni su, pokazalo je posljednje istraživanje Instituta za javno zdravlje Crne Gore, koje je rađeno na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije.
Prema riječima Snežane Barjaktarović Labović, dijetologa higijenologa iz Instituta za javno zdravlje, u pitanju je drugo mjerenje, a trenutno se obrađuju rezultati iz treće runde, koju je u potpunosti finansirao Institut za javno zdravlje.
– Кada govorimo o broju djece koja imaju prekomjernu tjelesnu masu i broju gojazne djece, nije došlo do velikog odstupanja u odnosu na prvo mjerenje – kazala je Barjaktarović Labović.
Ona je istakla da zdrav obrok nije skup obrok.
– Na primjer, integralni hljeb je skuplji od bijelog hleba, ali nije duplo skuplji, već pet ili deset centi. Hljeb koji ćemo kupiti u prodavnici za 3,5 eura, koji je proizveden ne znam kakvom tehnologijom i prati ga sjajna reklama, daće nam isto ono što i hljeb iz pekare u kojoj ja kupujem integralnu ružu. Ne treba nužno da biramo skupu hranu. U grupi mlijeka razlika između bezmasnog i masnog sira je zanemarljiva, a mnogo ćemo uraditi za svoj organizam ako ga lišimo bespotrebnih zasićenih masti. Isto je i sa grupom mesa – kilogram junetine je skuplji od kilograma pastrmke, i to duplo. Кada govorimo o povrću, lošeg povrća nema, to je superhrana, hrana puna vode i koju možemo jesti u sirovom obliku u većoj količini, u izobilju ima mikronutrijenata, ali o unosu voća moramo da vodimo računa – svako voće ima određenu količinu šećera i moramo da se ograničimo. Jedan od principa pravilne ishrane je umjerenost. Na dnevnom nivou količina voća koje pojedemo ne smije da pređe 300-350 grama, ali posebnu pažnju treba obratiti na suvo voće. Treba pojasniti da sve što je suvo, čemu je oduzeta voda, jeste kalorijska, energetska bomba. Suvo voće je koncentrat šećera – upozorava Barjaktarović Labović.
Ranije generacije, kako naglašava, bile su neuporedivno više fizički aktivne.
– Moramo da se osvijestimo, pogledamo istini u oči i da se suočimo sa problemom da bismo mogli da ga riješimo. Današnji roditelj ima drugačiji odnos prema djetetu u odnosu na, recimo, moje roditelje. Mi smo bili neuporedivo više fizički aktivni, što znači da smo i trošili kalorije koje smo unosili hranom – imali su lastiš, loptu, golove od kamena, badminton, živjeli smo za čas fizičkog više nego za bilo koji drugi, i od onog dijela dana kada nismo u školi gledali smo da što više budemo napolju. I nismo stajali, kretali smo se, trčali, vozili bicikla, rolšue…. Svaki korak je važan, svaki okretaj pedala bicikla je važan, svaki zamah u plivanju, kao i što je svaka kalorija važna. Danas je fizička neaktivnost u samom vrhu uzročnika preranog obolijevanja i umiranja – naglašava dr Barjaktarović Labović.
