Advokat Velija Murić ocijenio je u razgovoru za "Dan" da je bombardovanje varošice Murino od NATO alijanse 1999. godine, kada je stradalo šest civila, od čega troje djece a četvoro je bilo povrijeđeno, klasični ratni zločin. Murić je kazao da objektivna odgovornost nastala usled nečinjenja u cilju zaštite građana, u građansko-pravnom smislu za taj zločin, leži na državi Crnoj Gori.

– U murinskom slučaju se radi o klasičnom ratnom zločinu i o žrtvama rata. I pored toga, pravno je nemoguće potraživati štetu od NATO alijanse, Savjeta bezbjednosti ili država čiji su piloti bili u sastavu jedinica koje su neposredno vršile granatiranja. Ovakav moj stav proizilazi iz samog pravnog subjektiviteta subjekata za čije djelovanje se vezuje sam zločin, što konačno upućuje oštećene porodice na teren ustavnih garancija države kojoj su žrtve pripadale, tačnije na obavezu zaštite imovine, ljudskih i prava na život građana. Zbog takozvane objektivne odgovornosti nastale usled nečinjenja i neorganizacije bezbjednosnog sistema u cilju zaštite građana, u građansko pravnom smislu, odgovornost leži na državi Crnoj Gori, izjavio je Murić.

Murić je istakao da je, kao pravni zastupnik oštećenih porodica iz Murina, Osnovnom sudu u Podgorici podnio šest tužbi.

– U većini slučajeva sud je postupao korektno i pravedno. Na početku, i Viši sud u Podgorici slijedio je takav stav. Nažalost, u postupku reviziji, Vrhovni sud je suprotno legislativnim osnovima i ustanovljenoj sudskoj praksi, kada je riječ o pravnoj sudbini murinskih žrtava i oštećenih porodica, napravio klasični pravni skandal. Mada sam ukazivao na put zakonitog i pravičnog suđenja, Vrhovni sud je, najvjerovatnije slijedio volju tada relevantnih političkih struktura, zauzeo stav da su tužbe podnijete po isteku klasičnog roka za potraživanje naknade štete, te da oštećene porodice nisu dokazale propuste države Crne Gore u smislu njihove zaštite, kao i da nije utvrđena ničija krivična odgovornost za naknadu štete. U najblažem, takav stav najviše sudske instance je nerazuman sa aspekta sudske prakse i primjene prava. Nasuprot, od oštećenih porodica se ne može očekivati da istražuju i vode krivične postupke jer po zakonu nemaju takav subjektivitet, rekao je Murić, ističući da očekuje da će se odnos države prema žrtvama i njihovim porodicama riješiti.

– Ohrabreni novim vremenom i politikom koja je, nadam se, spremna da žrtvama pogleda u oči, očekujemo pravno i institucionalno razrješenje odnosa države prema žrtvama i njihovim porodicama. U tom smislu već smo se obratili Vladi i očekujemo njeno i razumijevanje države prema oštećenim porodicama. Veoma sam ohrabren odnosom i stavovima novog glavnog specijalnog tužioca, Vladimira Novovića, istakao je Murić.

Naglasio je da su pred crnogorskim tužilačko-sudskim institucijama otvoreni i drugi slučajevi.

– Za razrješenje deportacije i individualizaciju odgovornosti, po meni, nije potrebno pravno umijeće. Pljevaljska Bukovica ima sve karakteristike genocida, dok Morinj još uvijek nije dobio valjan pravni epilog. Slučaj Kaluđerski Laz, koji karakteriše istina da se zločin desio i da je bilo žrtava ali izvršilaca tog zločina još nema. Sa aspekta otkrivanja, procesuiranja i pravnog suočavanja sa tom prošlošću, sve ove slučajeve povezuje to da su stidljivo i nepripremljeno pokretani, da su optuženi sa ili bez namjere, pogrešno pravno kvalifikovani, te da je zaobiđena djelotvorna pravda. To znači da su žrtve ostale bez pravno-državne zaštite. Takav odnos države može se pripisati politizovanom pravosuđu, izbjegavanju suočavanja sa prošlošću, te izbjegavanju donošenja lustracionog zakona i nastojanju da se zločini zaborave, istakao je Murić.

Smatra da aktivnosti novog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića vraćaju pouzdanje građana.

– Kao profesionalac uvjeren sam da je Novović čovjek bez hipoteke, da je dovoljno stručan i hrabar, zbog čega ima i imaće podršku stručne i laičke javnosti. Kada je riječ o aktuelnim hapšenjima čelnika pravosuđa, mislim da osjećaj, da vuk ne može biti čuvar jagnjeta, dobija na značenju. Rečeno je da bez dobrog puta i dobrog suda nema države. Bez obzira na poštovanje prezumpacije nevinosti, treći stub države, to jest sudski, do te mjere je oslabio ili pak, popustio da ga je nemoguće sanirati. U toj sferi potrebni su radikalni rezovi, odnosno demontaža i potpuna rekonstrukcija sistema. Da li će se to učiniti generalnim reizborom ili pak većim stepenom kontrole nosilaca pravosudnih funckija, to nije važno. Potpuno sam siguran da unutrašnje i međunarodne potrebe Crne Gore, ne trpe bilo kakvu inertnost ili odlaganje razrješenja problema u pravosuđu, zaključuje Murić.