Da je broj nezaposlenih daleko veći od onoga što prikazuje državna statistika, smatraju pojedini sagovornici "Dana", ukazujući, s druge strane, na problem partijskog zapošljavanja.
Skoro 16.000 nezaposlenih više od tri godine čeka posao, odnosno svaki treći na evidenciji biroa rada, pokazuju poslednji podaci Zavoda za zapošljavanje. Na državnom nivou još nema adekvatnih planova kojima bi se izborili sa ogromnom nezaposlenošću u Crnoj Gori, koja je posebno izražena u sjevernom regionu.
– Ukupan broj nezaposlenih je 45.116, od kojih 25.913 žena i 19.203 muškarca. Preko tri godine posao čeka 15.986 građana, a od jedne do tri godine 16.392. Bez školske spreme su 4.244 nezaposlena – pokazuju podaci Zavoda.
Za poslovnog psihologa za sisteme upravljanja ljudskim resursima Aleksandru Šofranac, upitni su podaci Zavoda za zapošljavanje.
– Кada saberemo broj zaposlenih, penzionere, djecu i korisnike socijalnih primanja koji nisu radno sposobni, dobijamo broj od 478.700 koji oduzmemo od ukupnog broja stanovnika 619.211 i rezultat je da u Crnoj Gori živi 140.511 nezaposlenih radno sposobnih stanovnika (od kojih 26.850 prima MOP) ili 113.661 stanovnik bez ikakvih primanja. Кad se sagledaju stvarni podaci upitan je podatak Zavoda za zapošljavanje da je u julu nezaposleno 45.116 stanovnika- ocijenila je za "Dan" Šofranac, koja se pita kako i gdje zaposliti preko 100.000 nezaposlenih građana.
– Zamolila bih za metodologiju i formulu za zapošljavanje "eksperte" iz prethodnih vlada, a posebno 42. vlade, koja je uspjela da u nekoliko mjeseci zaposli u ministarstvima, CEDIS-u, Elektroprivredi, Pošti... više hiljada svojih partijskih članova. Кako su i dalje u organima upravljanja i odlučivanja, a samo oni imaju "formulu zapošljavanja", pozivam sve nezaposlene i nezadovoljne građane da se ujedine, naprave inicijativu i postave, svim političkim strukturama vlasti, ultimatume za rješavanje njihovog statusa siromaštva ili rizika od siromaštva – poručila je Šofranac, dodajući da je za stručne konsultacije, povodom inicijative, na raspolaganju svim nezadovoljnim građanima.
Upozorava da je na ivici egzistencije ili u teškom siromaštvu 113.498 penzionera.
– Svako treće dijete ili 44.437 živi u siromaštvu. Broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice je 29.944 (od čega 26.850 radno sposobnih i samo 3.094 radno nesposobnih), oko 2.500 korisnika invalidnina i 15.298 korisnika njege i pomoći, ukupno radno nesposobnih 20.892 stanovnika. Кada približno sumiramo podatke u Crnoj Gori živi: 10 odsto državnih službenika – od kojih samo političari i njihovi najbliži saradnici zarađuju više od prosječne zarade, 18 odsto penzionera koji primaju penzije iz budžeta, 22 odsto djece koja nisu radno sposobna, osam odsto korisnika MOP-a, invalidnine i tuđe njege i pomoći, 18 odsto nezaposlenih radno sposobnih bez ikakvih primanja, 17 odsto zaposlenih u privatom sektoru sa zaradom manjom od vrijednosti minimalne potrošačke korpe. Ovi podaci moraju biti crveni alarm da građani počnu da se bore za svoj socijalni status ili bolje rečeno golu egzistenciju i prestanu da gutaju mamac političara oko nacionalnih podjela. Prevareni smo, izmanipulisani, iznevjereni, pokradeni, dovedeni na rub egzistencije, kreditno zaduženi,moralno unakaženi, ogoljeni u svakom smislu, nad nama je izvršen "genocid" našim pristajanjem, nečinjenjem i iznova biranjem istih ljudi ili novih koji su tu sa istim ciljem da žive od političke manipulacije na račun građana – smatra Šofranac.
Iz Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović ističe da u postojećoj politici zapošljavanja od strane nadležnih institucija većina toga se svodi na izradu programa i strategija, a bez postojanja jasne vizije kako da se stvarno promijeni nezavidno stanje.
– Nedostaje volja za promjenom, jer politika sve diktira. Politika i političke partije su te koje "uzde zaposlenosti" drže u svojim rukama kako bi upravo one što bolje profitirale. Nažalost, politika je u potpunosti zarobila ovo društvo i zapošljavanja su u velikom broju slučajeva duboko politički motivisana. Brojni programi Zavoda, koji se godinama vrte u krug, osmišljeni su tako da se može vršiti ogroman politički uticaj. Iako se godišnnje troše milionski iznosi za te programe, u smislu smanjenja ukupne nezaposlenosti, njima se suštinski mnogo ne postiže, jer se kroz njih zapošljava na kratkoročne periode unutar jedne godine i zaposleni je praktično niti zaposlen, niti nezaposlen, već je primoran da čeka novi krug programa da bi radio u narednoj godini – izjavila je za "Dan" Mrdović.
Dugogodišnji sindikalac Veselin Vujanović kaže da smo svjedoci da je skora svaka vlada u svojim programima posebnu pažnju posvećivala smanjenju nezaposlenosti i povećanju broja radnih mjesta.
– Nažalast, umjesto planiranog, dešavalo se suprotno. Epilog svega je bio odliv mladih kadrova iz zemlje i smanjenje životnog standarda. Zaposlenost je direktno vezana sa povećanjem stranih investicija i sposobnošću vlade da valorizuje sopstvene ekonomske potencijale. Nažalost, politička dešavanja nam ne idu u prilog u vezi sa ovim. Ostrašćene političke elite zarad svojih interesa i egzibicija zaboravile su usput na građane i njihove interese. Sva odgovornost je na njima, a i građanima koji su ih birali. Кonačno donošenje jasne i realne nacionalne strategije o zapošljavanju riješilo bi donekle ovaj problem. Političari to umiju, isto tako kako su zapošljavali svoje familije i političke uhljebe. Hoće li ostati što slobodnih mjesta i za građane, vidjećemo.Takođe treba uskladiti konačno potrebe tržišta rada i obrazovog sistema. Hiperprodukcija fakulteta, nepotrebnih našim potrebama takođe usložnjava čitavu stvar. Lažne diplome su priča za sebe. Sve ovo zajedno generiše ovu problematiku i samo ostaje nejasno ima li ko u ovoj zemlji znanja i volje da je sistemski rješava – zaključuje Vujanović.
