Književnik Andrija Radulović, akademski slikar Branislav Sekulić i doktor bogoslovskih nauka Nikola Marojević dobitnici su ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, a Trinaestojulsku nagradu za životno djelo dobio je redovni profesor u penziji Dragan Koprivica.
Vukčević je rekao da je svjestan da postoje različita mišljenja o ovogodišnjoj odluci žirija povodom Trinaestojulske nagrade, kao i da razumije interes javnosti.
- Pozicija predsjednika žirija je da obezbijedi da svaki pojedinačni glas, od sedam ravnopravnih, dobije svoju artikulaciju u diskusiji i glasanju, u korektnoj komunikaciji - kazao je Vukčević u intervjuu Agenciji MINA.
On je podsjetio da je na konkurs za dodjelu Trinaestojulske nagrade pristiglo 56 predloga u dvije kategorije, koji su, u smislu Zakona o državnoj nagradi i Poslovnika o radu žirija, ispunjavali formalno-pravne uslove.
Sedmočlani žiri je, kako je naveo Vukčević, kreirao rezultat većinom glasova, definišući time dobitnike.
On je pojasnio da je uvodni krug glasanja javan među članovima žirija i da svaki član kandiduje svoje kandidate iz spiska prijavljenih, sa obrazloženjem.
Vukčević je kazao da nakon toga ide svođenje liste među tim kandidatima, koje je tajno.
On je kazao da je za godišnju nagradu predložio pet ravnopravnih kandidata.
Vukčević je rekao da je predložio Branislava Sekulića, umjetnika i pedagoga prepoznatog najvišim ocjenama od uže stručne likovne javnosti, reditelja dokumentarnih filmova Vladimira Perovića, zbog izuzetnog djela, predanog rada u polju dokumentarnog filma, koji je autentičnim rediteljskim rukopisom internacionalnog uspjeha ispisao najljepše strane strane posvećene čovjeku Crne Gore.
Za godišnju nagradu, kako je naveo, predložio je Oliveru Lakić, za hrabar pristup istraživačkom novinarstvu u javnom interesu, Andriju Radulovića, pjesnika internacionalnog uspjeha, prevođenosti i nagrađenosti, za knjigu Otkup.
Vukčević je kazao da je za godišnju nagradu predložio i Nikolu Markovića, slikara i multimedijalnog umjetnika, koji od svojih početaka do danas pomjera granice, za uspješnu izložbu u Berlinu.
- U mom širem izboru, koji sam naveo ostalim članovima žirija, zbog mogućnosti preglasavanja u drugom krugu (u slučaju da ne prođu kandidati koje sam predložio), bili su i karikaturista Darko Drljević, za međunarodni uspjeh njegovih karikatura, Balša Brković za roman Aurora i Slobodan Marunović za istrajan rad u oblasti dramskih umjetnosti - naveo je Vukčević.
On je kazao da je za nagradu za životno djelo takođe predložio pet ravnopravnih kandidata.
Vukčević je rekao da je za Trinaestojulsku nagradu za životno djelo predložio primarijus doktora Milenka Lainovića, za istrajan i posvećen doprinos djelatnosti i bogat i fascinantan profesionalni opus kojim je unaprijedio struku.
Za Trinaestojulsku nagradu za životno djelo, kako je naveo, predložio je reditelja dokumentarnih filmova Vladimira Perovića, pojedinca koji je unaprijedio struku dokumentarnog filma Crne Gore kao autor 41 dokumentarnog filma i koji je nagrađen sa 113 nagrada reginalnog i međunarodnog karaktera.
Vukčević je kazao da je za tu nagradu nominovao i Varju Đukić, glumicu i Prvakinju Crnogorskog narodnog pozorišta, za višedecenijski doprionos umjetnosti glume, pisca Zuvdiju Hodžića, koji je već potvrđen nizom domaćih i regionalnih nagrada, kao i dramaturga Boža Koprivicu za širi opus njegovih djela.
Upitan koja je bila njegova motivacija da učestvuje u izboru za dodjelu Trinaestojuske nagrade, on je rekao da je u pitanju afirmacija trajnih vrijednosti, koju je izložio kroz kandidate koje je nominovao.
Na pitanje kako doživljava situaciju proisteklu nakon odluke žirija o dodjeli nagrade, Vukčević je odgovorio da smo svjedoci da je Crna Gora i dalje zemlja nacionalne isključivosti, ne samo institucionalno, već i među porodicom.
- Mi smo društvo dubokih, tužnih podjela koje zaboravlja da su sa „druge strane“ naša braća i porodica. Nema kuće u kojoj neko nije Srbin, a brat mu Crnogorac, da neko nije Bošnjak, a brat mu Musliman, a i dalje smo isključivi kao da nam ne treba onaj drugi - naveo je Vukčević.
On je kazao da je devedesetih godina to bila isključivost u pravcu Crnogoraca, i dodao da je tu isključivost dobro zapamtio.
Vukčević je rekao da je nakon toga to bila isključivost ka Srbima, što je, kako je dodao, više puta javno osudio kao Crnogorac, smatrajući da jedni bez drugih ne možemo ići naprijed.
Prema njegovim riječima, danas je, ipak, primjetna svojevrsna doza isključivosti ponovo iz pravca srpkog korpusa u Crnoj Gori, kao da se želi nadoknaditi sve ono što je bilo uskraćeno dvadesetak godina.
- Duboko vjerujem, svima nama u Crnoj Gori danas su neophodno potrebni oni ljudi čiji kvalitet ličnosti i stvaralaštvo će nadići nacionalno, vjersko i konfesionalno - naveo je Vukčević.
To ga je, kako je kazao, i motivisalo da učestvuje u radu žirija.
- Sve smo naučili, ali ne i da prihvatimo jedni druge - rekao je Vukčević.
On je naveo da su među njegovim kandidatima bili i Andrija Radulović i Zuvdija Hodžić, ne zbog balansa, već zbog njihovog stvaralaštva u kojima postoje trajne vrijednosti koje nadilazi ovu podjelu.
- Težak zadatak ostavljamo našoj djeci, koja uveliko odlaze odavde i ta statistika govori puno - kazao je Vukčević.
Ovo je, kako je istakao, zemlja svih nas.
- Bilo bi dobro da Crnogorci ne isključuju svoju braću Srbe iz inkluzije, i bilo bi dobro da se naša braća Srbi iz Crne Gore dobronamjerno obračunaju sa jednom primjetnom dozom negacije zemlje svog rođenja - rekao je Vukčević.
On je poručio da njegovo nastojanje ide isključivo u pravcu potrebe međusobne saradnje.
- Iako rezultat nagrade ove godine nije uspio da nas uzdigne iznad naših rovovskih podjela, i dalje duboko vjerujem da svako nastojanje u tom pravcu nije uzaludno i da nijesam usamljen u toj želji i namjeri - kazao je Vukčević.
