– Za sve ostalo mogu reći da nas uvodi u zonu neizvjesnosti koja ugrožava opstanak i ostanak Instituta "Igalo" – ocijenio je Kovačević.
Skupština akcionara treba da se 9. januara izjasni o planu restrukturiranja za koji Vlada smatra da je odličan, dok vlasnici HTP vile "Oliva" smatraju da nije dobar, jer podrazumijeva prodaju prve faze i preveliki novac za restrukturiranje druge faze. Ranije su istakli da ima boljih rješenja od prodaje prve faze. Bez njih, plan restukturiranja koji Vlada zagovara ne nože biti proveden, jer je državi potrebno 67 odsto akcionara da podrži plan.
– Nažalost, Institut "Dr Simo Milošević" Igalo od raspada prethodne Jugoslavije i gubitka velikog tržišta luta u nedostatku progresivnih aktivnosti njegovih vlasnika. Iako jedan od najvećih brendova Crne Gore i jedini centar te vrste za medicinsku rehabilitaciju crnogorskih osiguranika, Institut "Igalo" je tokom 2024. godine bio na ivici stečaja i potpunog gašenja djelatnosti. Mislim da se aktuelna Vlada jako posvećeno uključila u rješavanje datog problema. S tim u vezi angažovan je Univerzitet Crne Gore kao elitna domaća pamet u oblastima u kojima je trebalo pronaći spasonosno rješenje koje bi značilo opstanak i ostanak Instituta. Kreiranje rješenja dodatno je otežavala primjena zakonodavne regulative iz oblasti državnog intervencionizma odnosno državne pomoći. U tom smislu angažovan je kao konsultant i regionalni ekspert za oblast državne pomoći. Konačno, predloženo rješenje za koje ste me pitali rezultat je svih prethodno navedenih elemenata kao jedino moguće, te bi u tom smislu bilo pretenciozno komentarisati ga sa moje strane u bilo kojem sem pozitivnom smislu – izjavio je Kovačević.
• Kako Vi tumačite predloženi plan restrukturiranja i da li će se njime prodati prva faza Instituta?
– Plan je rađen u okvirima Zakona o državnoj pomoći, jer ne postoji drugi način da se od strane države obezbijede prijeko potrebna sredstva. Motiv za državni intervencionizam u slučaju Instituta "Igalo" počiva na djelatnosti koju on obavlja, a koja je od opšteg ekonomskog interesa za naše društvo. Jer da stane Institut "Igalo", barem 5.000 pacijenata godišnje, koji su osiguranici našeg Fonda zdravstva, ostaje bez rješenja koje im donosi ozdravljenje. U tom smislu, a vezano za regulativu, prodaja datih objekata je navedena kao obavezno učešće Instituta, ako se u međuvremenu ne pronađe drugi izvor finansiranja. Da je plan urađen u nesaglasju sa Zakonom o državnoj pomoći, Agencija za zaštitu konkurencije bi sigurno ocijenila sredstva koja će nam država dodijeliti kao neusaglašenu državnu pomoć, a koju bi onda Institut morao da vrati, što bi ga vjerovatno odvelo u stečaj.
• Da li, prema Vašem mišljenju, postoji drugi, bolji način da se restrukturira Institut od plana koji je predložila Vlada? Manjinski akcionari su naveli nekoliko opcija, prema kojima ne bi došlo do prodaje prve faze, a riješio bi se problem duga Instituta koji opterećuje poslovanje.
– Kao što sam već rekao, plan je rađen od strane preko 20 profesora Ekonomskog i Građevinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, uz pomoć međunarodnog konsultanta koji je ekspert za oblast državne pomoći. Trenutno je plan pred Agencijom za zaštitu konkurencije, koja treba da ocijeni njegovu usklađenost sa zakonom. Bilo ko, ko ima predlog ili ideju da je bolja od onoga što je napisano u planu restrukturiranja, a koja će biti dovoljno brza jer mi vremena nemamo, te na koju će Agencija za zaštitu konkurencije dati pozitivno mišljenje, po meni je dobrodošao. Za sve ostalo mogu reći da nas uvodi u zonu neizvjesnosti koja ugrožava opstanak i ostanak Instituta "Igalo".
• Da li bi pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine zemljišta Instituta olakšalo oporavak preduzeća?
– Institut se već dugi niz godina bori pred nadležnim organima da se zemljište koje se u listovima nepokretnosti vodi na naše preduzeće kao pravo korišćenja, a na državu kao svojina, prevede u Institutovu svojinu. Posebno, kada se uzme u obzir da Institut "Igalo" sve ove godine plaća porez na tu zemlju kao da je u njegovoj svojini. Ono što je sigurno, to je da bi se na taj način značajno olakšalo poslovanje Instituta, a uz to bi se stvorila mogućnost za odustajanje predviđene prodaje zgrade Prve faze. Međutim, da li će do prevođenja prava korišćenja u pravo svojine nad datim zemljištem doći i kada, mi to ne možemo da znamo, jer nam dosadašnje iskustvo ukazuje da su to višegodišnji, a nekada i višedecenijski procesi.
