Nevladino udruženje "Radoje Dakić", koje okuplja 354 bivša radnika tog preduzeća, uputilo je dopis predsjedniku države Jakovu Milatoviću u kom su istakli da su diskriminisani zato što već duže od decenije čekaju naplatu svojih potraživanja po presudama koje su postale pravosnažne.

Riječ je o presudama iz 2010. i 2016. godine, po osnovu zarada za period od 1997. do 2003. godine i po osnovu prodate imovine u iznosu od 3.103.688 eura.

– Ovo je diskriminacija dijela radnika jer su se neke bivše kolege u potpunosti naplatile, a neke djelimično. Ovih 354 radnika do sada nisu dobili ni centa, iako svi navodno imamo jednaka prava. Jasno je da se ne poštuju zakoni ove države, te da prema nama nema ni prava ni pravde – stoji u dopisu koji je upućen kabinetu predsjednika države.

Ova grupa nekadašnjih radnika ističe da je vrijeme da im se isplate potraživanja, a ne da i dalje čekaju unedogled, a podsjećaju da nisu dobili ni 2.000 eura po osnovu nematerijalne odštete zbog predugo vođenog spora pred domaćim sudovima.

– Dostavljamo Vam ovaj predmetni izvještaj, i molimo Vas da se pronađe rešenje i da država u cjelosti isplati, odnosno obešteti ovu grupu radnika – ističe se u dopisu.

Krajem prošle godine, nakon više od godinu čekanja na isplatu sredstava, 581 bivši radnik nekadašnjeg industrijskog giganta "Radoje Dakić" dobio je 9.840.000 eura. Time je dio njih u potpunosti namirio svoja potraživanja.

Bivši radnici tog preduzeća podijeljeni su u dvije frakcije, a zastupa ih više od 15 advokata u raznim sporovima koje imaju prema bivšoj kompaniji. Kada su 2006. godine počeli sa protestima, ta okupljanja su bila izrazito masovna, ali je u međuvremenu taj broj znatno opao. Prema navodima, u proteklom periodu više stotina njihovih kolega preminulo je nedočekavši naplatu svojih potraživanja.

Protesti nekadašnjih radnika traju preko deceniju i po, a za to vrijeme je održano više od 700 protesta za preko 5.100 dana. Pred institucijama su bili gotovo svake sedmice, izuzev u toku trajanja pandemije koronavirusa. Kako su ranije u više navrata isticali, mjesto ispred Vlade je postalo mjesto njihovog stradanja. Fabrika je zatvorena 31. januara 2006. godine, kada je više stotina radnika poslato kući u punoj radnoj snazi, a među njima je bilo i kompletnih porodica koje su tako ostale bez ikakvih primanja.