Tek što smo se smjestili u jednoj kantini pojavio se žandarm, koji me je puni sat vremena ispitivao odakle sam i kuda namjeravam da idem i tražio je na uvid moj pasoš. Uostalom, za četvoronedjeljni boravak u Austriji nije potreban pasoš, makar je tako navedeno u svim vodičima za Dalmaciju.
Pasoš je, navodno, potreban samo za podizanje preporučene pošte. Ja sam imao stari pasoš čije je važenje isteklo, sa kojim sam bio i u azijskom dijelu Rusije i u Maroku, tako da je u njemu bilo mnogo ruskih i španskih viza. Izgleda da su ćirilična ruska slova izazvala kod mog inkvizitora veliko nepovjerenje i uporno je tvrdio da nisam Njemac nego Rus, koji u Crnoj Gori u ovim kritičnim vremenima ne može boraviti bez određene namjere. Ništa nije pomagalo ni to što sam stalno ukazivao na njemački grb sa orlom, koji se nalazio na pasošu.
On je u pasošu vidio samo ruskog orla. Ja sam do tada bio naivnog mišljenja da će jedan austrijski stražar prepoznati grb savezničkog njemačkog carstva. I moji ljudi su podvrgnuti dugom saslušavanju. Gospodinu žandarmu nikako nije išlo u glavu da jedan turista, umjesto da putuje parabrodom duž obale i razgleda lučke gradove, silazi niz crnogorsko-albanske planine, dok bi svaki normalan čovjek, koji uz to ima i novac, iznajmio konja. Predstavljalo mi je zadovoljstvo da posmatram neodlučnost i unutrašnju borbu, koja se odigravala na njegovom otvorenom hrvatskom licu. Moj sigurni nastup mu je očigledno imponovao, i kao da ga je potresla moja prijetnja da ću se žaliti namjesništvu, ali sve to nije bilo dovoljno da bi on promijenio unaprijed stečeno mišljenje.
Morao sam ponovo da pišem svoje ime, koje je on upoređivao sa potpisom na pasošu, i morao sam stotinu puta da mu ponovim da ne razumijem uopšte slovenski jezik. Titula doktora, koja je pisala u mom pasošu, prilično mu je imponovala. Na kraju je tražio od mene da ga pratim do žandarmerijske kasarne, što sam morao da učinim, da bih izbjegao dalje neprijatnosti. Tako su me uz oružanu pratnju sproveli do žandarmerijske kasarne u pratnji gomile naroda, koja se odmah okupila kličući iz sveg glasa. A ja tako dobro poznajem sve ove zgrade, sagrađene po istom šablonu, jer sam tamo često bio gost kod žandarma. Ovaj put sam ušao u kasarnu pod potpuno drugim okolnostima.
Opet je počelo ispitivanje, opet sam morao da pokušam da obrazložim da su sve sumnje i prigovori neopravdani, ali mi to niko nije vjerovao. Posebno ih je interesovalo, da li lično poznajem vladara Crne Gore, što sam morao da priznam, uz obrazloženje da ovo poznanstvo traje već godinama. Opet su isprevrtali moj prtljag i pregledali svaki list papira, a da pri tome nisu našli ama baš ništa sumnjivo.
Bila je čista sreća da nisam imao fotografski aparat, inače se ne bih lako iščupao iz svega toga. Kasnije sam saznao da je jedan putnik, koji je posjedovao fotografije, bio osuđen na tri mjeseca zatvora koja je proveo u tvrđavi Lastva. Slučajno sam pomenuo da je brat moje žene austrijski oficir, i to je preokrenulo stvar nabolje. Vjerovatno su preko noći telegrafski provjerili tu činjenicu i od sljedećeg jutra nisu me više maltretirali, dok sam se sve do tog trenutka osjećao vrlo neprijatno, pošto su me nadgledali na svakom koraku. Situacija je, dakle, postala prijatnija i na kraju sam dobio važeću dozvolu da idem, ali sam prethodno ovoj gospodi održao pridiku o protoku stranaca kroz Dalmaciju i ponašanju prema nedužnim turistima.
U međuvremenu se smračilo i više se nije moglo ni pomisliti da se ide dalje prema Budvi, do koje su vodili putevi po kojima se mogao slomiti vrat, a koja je bila udaljena još četiri sata hoda. Tako da sam bio primoran da u jednoj jedinoj pećinici potražim prenoćište. Ali još dok smo u kantini jeli oskudnu hranu i u strahu ispijali po čašu vina, opet je počelo šikaniranje i opet je neka druga patrola pretresla moj prtljag. Moji Albanci i Crnogorac su se osvjedočili kakve su prilike u Austriji, kako su mi sami rekli. Na kraju sam se i sam smijao neobičnim smicalicama, koje koristi žandarmerija Austrougarske monarhije, da bi dokazala da sam špijun i da bi me uhvatili u nekoj laži.
PRIREDIO: MILADIN VELJKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
