Prema američkom stenogramu, Tito je poželio dobrodošlicu američkom državnom sekretaru i ukazao na to da shvata da je posjeta kratka, što je potvrdio i sam Kisindžer. On je pozdravio predsjednika Tita i izrazio veliko zadovoljstvo što ima priliku da ga ponovo sretne. Zahvalio je na toplom prijemu i istakao da "iako ostaje kratko, ima vremena za razmjenu mišljenja". Ocijenio je prethodne razgovore sa Milošem Minićem i Džemalom Bijedićem "veoma korisnim". Kisindžer je onda istakao da bi ostavio Titu da odluči o čemu će razgovarati. Tito je istakao da je teško odrediti odakle početi. Tu je previše problema: na primjer oko bilateralnih odnosa. Kisindžer je odgovorio: "Šta god da vam je na pameti".
Tito je naglasio da Jugoslavija želi dobre odnose sa Sjedinjenim Državama. "Bilo je... u zadnje vrijeme nekih nesporazuma koje treba prevazići. Inače, nastojaćemo da ne kvarimo odnose" sa Sjedinjenim Državama. On je istakao "Jugoslavija ne može žrtvovati svoje principe, ali ima načina kako da otklonimo nesporazume". Kao ni Minić, pa donekle i Bijedić, Tito takođe ne razgovara dalje o jugoslovensko-američkim bilateralnim odnosima, već odmah prelazi na temu Bliskog istoka.
Izložio je ocjenu stanja na Bliskom istoku i informisao Kisindžera da ga je posjetio Naom Goldman (Nahum Goldmann), predsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa koji je "tu skoro poslao i jednu poruku iz Izraela. Goldman je veoma zabrinut stanjem na Bliskom istoku". Kako je naveo Tito, molio ga je da se zauzme kod predsjednika Asada i Sadata da ga prime. "Predsjednik je rekao da će to učiniti", navodi jugoslovenski stenogram. Tito je zatim istakao da je veoma zabrinut stanjem na Bliskom istoku i da "Arapi neće pustiti da se situacija zaledi". S obzirom na veliki Goldmanov autoritet u Svjetskoj cionističkoj organizaciji, a djelimično i u arapskom svijetu (zbog njegovog elastičnog stava po pitanju bliskoistočne krize) – Tito je pozitivno ocijenio njegov politički angažman. Rekao je Kisindžeru da će podržati Goldmanovu inicijativu kod Sadata i Asada. Smatrao je da razgovori ove trojice političara mogu imati pozitivan ishod u sklopu, inače, evidentne sklonosti glavnih aktera bliskoistočne krize da svojim nekooperativnim nastupom dovedu do "zamrzavanja" postojećeg stanja.
Kisindžer je nevoljno prihvatio Titovu argumentaciju u prilog Goldmanovoj posredničkoj ulozi, a i napomenuo "da nije grijeh da se on sretne sa Sadatom i Asadom". Ali, istovremeno je upozorio Tita da "Goldman ne predstavlja izraelsku vladu" i da "sumnja da su izraelske vlasti ovlastile Goldmana da vidi ikoga". Smatrao je da u postojećoj situaciji jedino Vlada SAD može na pravi način posredovati između zaraćenih strana. "Jedino mi možemo pomoći u ovom trenutku... SAD su taj faktor koji pokreće Izrael. Zato Arapi nas traže, a na Arapima je da pomognu akciju SAD. Mora se ići `korak po korak`. Arapi moraju neko vrijeme da ćute... Mi smo spremni da vršimo pritisak na Izrael, ali je očito da u tom možemo uspjeti samo ako idemo postepeno".
Inače, američki državni sekretar se složio sa Titom da dalje "zamrzavanje" konfliktne situacije na Bliskom istoku može dovesti do nove eskalacije nasilja. "Svojim stavom Izrael usporava neophodne akcije... Za sada Izrael želi mir, ali nije spreman da za to plati. Ako dođe do nove eksplozije, SAD neće imati izlaza osim da podrže Izrael, a SSSR Siriju. To će dovesti do konfrontacije, međutim, mi moramo voditi računa o našoj unutrašnjoj situaciji". Ponovo je ukazao i na odgovornost Arapa. Naime, po njemu, Samit u Rabatu je "poremetio normalan tok" i iskomplikovao realizaciju američke strategije postepenog rješavanja problema, jer je u prvi plan stavio "palestinski problem", koji je najsloženiji i koji bi, po američkoj procjeni, trebalo rješavati na kraju.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Ilustrovati sa fotografijom:
07- Tito i Kisindžer odlaze na razgovor (foto: iz knjige "Kisindžer u Beogradu")
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar