U jednom dokumentu Državne bezbjednosti Praga od 29. juna 1948. jugoslovenski slučaj, konkretno – pripisani grijeh utapanja KPJ u Narodni front, uzet je kao dobar primjer da se u Čehoslovačkoj mora voditi više računa u politici prema drugim strankama poslije februara 1948, posebno prema socijaldemokratama. Ipak, smatralo se da se jugoslovenska greška ne može ponoviti u Čehoslovačkoj zbog postojanja "veće političke svijesti".
Ipak, ispod površine i diktiranih zaklinjanja na vjernost partiji, u čehoslovačkoj partiji i društvu bilo je i kolebljivih i pristalica Jugoslavije, pa čak i boraca za jugoslovenske stavove. Ispod hrpe kolektivnih zaklinjanja na vjernost KSČ-u i moćnom Sovjetskom savezu u borbi protiv "izdajnika" socijalizma, u Čehoslovačkoj su živjeli i neki članovi partije ili istaknuti javni radnici koji se se u prethodnim godinama isticali saradnjom sa Jugoslavijom i koji su poslije Rezolucije IB-a preispitivali sebe, polako dolazili sebi poslije iznenađujućeg razvoja događaja sredinom 1948, i u narednim mjesecima tražili odgovore na brojna pitanja. Nenadano objavljivanje Rezolucije IB-a, uperene protiv ljudi koji su do tada bili hvaljeni – u komunističkim redovima Čehoslovačke izazvalo je kod mnogih članova partije "iznenađenje". Ne samo među komunistima, već i u čehoslovačkoj javnosti uopšte, iznenađenje je bilo "potpuno". Zato ne čudi što je "Rudé právo" od 29. juna bilo "razgrabljeno". Mnogim članovima KSČ-a nijesu bile jasne neke od optužbi iznijetih na račun KPJ. Bilo je teško shvatiti kako su odjednom jugoslovenske vođe postale antisovjetske i kako je to, odjednom u Jugoslaviji bila zapostavljena radnička klasa, kada je sve to bilo suprotno stavovima koji su bili zapisani u jugoslovenskim partijskim materijalima, koje su obični čehoslovački komunisti imali kod sebe ili bili upoznati sa njima. Nekoliko mjeseci prije objelodanjivanja sukoba, u čehoslovačkoj štampi o tome nije bilo nikakve naznake, pa je iznenađenje javnosti i članova partije bilo tim veće. Naravno, i čehoslovačka i jugoslovenska strana su se trudile da steknu pristalice među običnim članovima KSČ-a. Čehoslovačka je koristila direktive i propagandu, a Jugoslavija samo propagandu, šaljući prevedeni propagandni materijal članovima KSČ-a. Obije strane prikazivale su svoju akciju kao uspješnu. Čehoslovački partijski izvori odaju utisak nepodijeljene podrške članstva svom Centralnom komitetu, dok su u jugoslovenskim izvorima navedeni i slučajevi otpora običnog članstva KSČ-a naređenjima odozgo. Ono što je sigurno, to je da su čehoslovački komunisti, kao uostalom i svi građani Čehoslovačke, bili u situaciji da vjeruju ili onome što su do 29. juna znali i slušali o Jugoslaviji, njenim vođama i partiji, ili optužbama koje su saznali tog i kasnijih dana. Možda je u toj raspolućenosti među njima, zaista, i bilo onih koji se nijesu dali tako lako preobratiti preko noći. Neke takve slučajeve navodio je jugoslovenski vojni ataše u Pragu, Đurić. Tim prije je trebalo reagovati partijskim sastancima, referatima i kominikeima, kojima je trebalo uvjeriti svoje članstvo da su jugoslovenske partijske vođe, zaista, odjednom postali grešnici. KPČ je nastojala da izvuče pouku iz činjenice da je hvalila Jugoslaviju sve do samog objelodanjivanja sukoba, pa se kurs prema Jugoslaviji morao mijenjati preko noći. Saradnja Jugoslavije i Čehoslovačke bila je suviše prisna i svestrana, da bi se svijest savremenika promijenila jednim dokumentom, makar to bila i rezolucija IB-a. Zato u izvještajima jugoslovenskog konzulata u Bratislavi, čitamo o grupi od 22 slovačka omladinca koji su, već 1. jula 1948, prošli Stefanikovom ulicom, pjevajući pjesmu sa pruge Šamac – Sarajevo. Međutim, samo dva dana prije toga, 29. juna, kada je objavljena rezolucija, dok je auto jugoslovenske Ambasade prolazio ulicama Praga, "jedna grupa od 20 ljudi dignutih pesnica vikala je: ‘šta vi Jugosloveni tamo radite‘". Dakle, prvih dana po objavljivanju sukoba čehoslovačke partijske organizacije iskazivale su podršku vrhu partije, ukazivale na jugoslovenske greške i iz jugoslovenskog primjera izvlačile pouke za sebe.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar