"Knjiga dr Slobodana Selinića jedna je od onih rijetkih monografskih publikacija iz nacionalne istorije u kojoj se kroz analitički pristup prvoklasnoj istorijskoj dokumentaciji baca potpuno novo svijetlo na važno razdoblje u ekonomskoj i političkoj istoriji SFRJ. Ona navodi na zaključak da je nedovoljno dobro promišljena politika ekonomske rascjepkanosti na republička i pokrajinska područja za manje od jedne decenije uvukla državu u tešku dužničku krizu za koju niko nije bio spreman da preuzme političku odgovornost i da je partijski i državni vrh oportuno prihvatio promjenu ekonomskog sistema u pravcu veće centralizacije, kao i druge ultimativne zahtjeve stranih povjerilaca". Ovim je riječima, kao jedan od njena tri recenzenta, dr Vesna Aleksić predstavila čitaocima knjigu poznatog srpskog istoričara dr Slobodana Selinića "Jugoslavija i Zapad 1980-1983: spoljni dug i unutrašnja kriza". Knjigu je u junu ove godine objavio Institut za noviju istoriju Srbije iz Beograda, na kome je Selinić zaposlen u zvanju naučnog savjetnika. Njegovim najnovijim naučnim radom, već smo se jednom bavili na ovom mjestu, a u ovom navratu, iz njega ćemo prenijeti djelove autorove priče o ekonomskoj krizi u SFRJ početkom osamdesetih godina 20. vijeka, tačnije 1982. i 1983. godine, kada Jugoslavija nije mogla da izmiruje obaveze prema inostranstvu zbog visokog spoljnog duga, koji je iznosio oko 19 milijardi dolara. Činimo to, uz autorovo odobrenje i saglasnost izdavača.
Pored ove knjige, Selinić je napisao i monografije "Beograd 1960-1970, snabdijevanje i ishrana" (2005), "Jugoslavija i svijet 1945-1950: hronologija" (2010, koautor), "Partija i diplomatija u Jugoslaviji 1945-1952". (2013), "Srbija i jezički sukob u Jugoslaviji 1967." (2017), "Književna diplomatija" (2019) i "Srbija 1980-1986: Politička istorija od Tita do Miloševića" (2021).
***
Predsjedništvo CK SKJ je i treći put u kratkom roku raspravljalo o gorućem problemu 21. septembra 1982, ovoga puta bez predstavnika SIV-a. Na stolu su bili izvještaji iz svih republika i pokrajina o izvršavanju zakonskih obaveza izdvajanja deviza na račun NBJ i plaćanja obaveza prema inostranstvu. Činjenica da su ti podaci prikupljani po republikama i pokrajinama, a ne od NBJ, i da se nijesu slagali sa podacima saveznih organa, rječito je svjedočila o stanju u zemlji. Partijski vrh je nastavio da se rasplinjava u diskusijama. Nemoćan ili nesposoban da oslobodi samoupravni sistem svojih stega, pomišljao je na vanredne mjere iz godina planske privrede i otkupa, a razlike među pojedinim djelovima zemlje su i dalje ostajale.
Što je kriza bila dublja, a deviza sve manje, to su sukobi među republikama i pokrajinama bili sve oštriji. Jure Bilić je uvjeravao u privrženost CK SK Hrvatske prioritetnom plaćanju spoljnog duga uprkos izjavi RIV Hrvatske o potrebi uvoza repromaterijala.Tražio je da se na državnom nivou izvozu da prioritet. Iznio je spisak mjera koje bi trebalo odmah uvesti, među kojima i podsticanje otkupa deviza od građana emisijom Narodne banke. Iz Hrvatske su stizala uvjeravanja da bi mogli da otkupe od građana veće sume deviza kada bi imali više dinara, podsjećajući da su mnogi građani sticali devize od stranih turista. Krste Markovski se i u uslovima spoljne nelikvidnosti i raspada deviznog sistema pozivao na platno-bilansnu poziciju Makedonije, utvrđenu nerealno poput pozicija drugih republika i pokrajina. Iako je Makedonija u prvih osam mjeseci 1982. već dobila velika sredstva od NBJ za izmirenje svojih obaveza, a Jugoslavija suštinski ostala bez deviznih rezervi upravo zbog takvih intervencija, zaključio je da "mi obaveze bez većeg učešća (...) Narodne banke Jugoslvije (...) ne možemo izvršiti".
PRIREDIO: MILADIN VELJKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
