U govoru o jugoslovenskoj spoljnoj politici u jugoslovenskom parlamentu 31. marta 1947. godine, negirajući postojanje pokreta otpora u Austriji, Josip Broz Tito je rekao i ovo:
"Nikakvog otpora Austrija nije dala za vrijeme čitavog rata, i to prosto zato što nije htjela davati otpor, jer je bila saglasna sa Hitlerovom osvajačkom politikom i jer je dobijala dobar dio u ratu napljačkanog blaga; i dalje zbog toga što je Hitler svojoj užoj domovini Austriji pripojio veliki dio Jugoslavije (...) To su samo neke činjenice koje govore o Austriji kao sukrivcu i pomagaču Hitlera u ratu."
Dvije nedjelje kasnije je jugoslovenski vicepremijer, Edvard Kardelj, u svom govoru na Moskovskoj konferenciji Savjeta ministara spoljnih poslova jugoslovenske teritorijalne zahtjeve prema Austriji nastojao da opravda austrijskim učešćem u okupaciji Jugoslavije. Austrijskom narodu slovenački lider je prebacio da je u oba svjetska rata podržao njemačku "osvajačku politiku". Austrijskim vojnicima u jedinicama Vermahta Kardelj je pripisao i masovno strijeljanje u Kragujevcu 22. oktobra 1941. godine. Ipak, učešće Austrijanaca u okviru jedinica Vermahta na teritoriji okupirane Jugoslavije po Edvardu Kardelju nije impliciralo kolektivnu krivicu austrijskog naroda:
"Kad navodimo sve te činjenice mi to ne činimo iz mržnje prema austrijskom narodu, niti sa tendencijom da čitav taj narod izjednačimo sa onim Austrijancima, koji su činili zločine po Jugoslaviji, ali očigledno je da za svoje učešće u ratu Austrija mora da snosi svoj dio odgovornosti. U protivnom slučaju mi bismo došli u apsurdan položaj da se Austrija za svoje učešće u ratu na strani Hitlera ekonomski i politički nagrađuje, dok žrtve fašističke agresije imaju same da snose posljedice ratnog pustošenja."
Istog dana u Moskvi je o austrijskom učešću u okupaciji jugoslovenskog prostora u Drugom svјetskom ratu govorio i tadašnji šef jugoslovenske diplomatije Stanoje Simić. Tada postavljene reparacione zahtjeve jugoslovenske vlade prema Austriji (150 miliona dolara) Simić je nastojao da opravda tvrdnjom o ekonomskoj eksploataciji okupirane Jugoslavije. Kao primjer toga jugoslovenski diplomata je naveo podatak da su tokom rata u Austriju prenijete mašine i alati iz 252 jugoslovenska preduzeća.
Argumente, kojima je jugoslovenska strana optuživala Austriju i Austrijance za događanja tokom okupacije Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, jugoslovenski režim je predstavio u dokumentu Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača pod naslovom "Report on the Crimes of Austria and the Austrians against Yugoslavia and her Peoples" ("Izvještaj o zločinima Austrije i Austrijanaca protiv Jugoslavije i njenih naroda").
"Optužba" protiv Austrije je u izvјeštaju Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača bazirana na velikom broju vojnika i oficira, porijeklom iz Austrije, u jedinicama Vermahta na prostorima okupirane Jugoslavije, odnosno na ulozi Austrijanaca u funkcionisanju okupacionog aparata u Jugoslaviji. Osim toga, komisija je konstatovala i visok udio Austrijanaca u ukupnom broju registrovanih njemačkih ratnih zločinaca u Jugoslaviji (2.062 od 4.433).
Pošto je jedan od ciljeva izvještaja Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača bio podvlačenje kontinuiteta ofanzivne politike Austrije prema Jugoslaviji u uvodnom poglavlju analizirana je "jugoslovenska" politika Austrije između dva svјetska rata. Autori izvјeštaja su insistirali na tvrdnji da je rat protiv Jugoslavije pripreman u Austriji još prije Anšlusa.
"Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača" je u svom izvјeštaju optužila međuratne austrijske vlade za organizovanje "špijunske mreže" u Jugoslaviji. Navedeno je i da su ove grupe u međuratnom periodu radile na destabilizaciji zemlje i pripremi rata protiv Jugoslavije.
PRIREDIO:
MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
