
Na tvrdnje Nikole Pašića da je narod želio predloženu civilnu listu, Republikanska stranka je tražila da se organizuje plebiscit i zatraži na tajnom glasanju mišljenje birača o predviđenoj isplati u stranoj moneti i visini kraljevih prinadležnosti. I "ono malo iskrenih i poštenih monarhista", tvrdili su republikanci, čudilo se "g. Pašićevu držanju" u pitanju civilne liste, kraljeve svadbe i svadbenih poklona. Republikanci nijesu sumnjali da je ideja o visini i načinu isplate civilne liste potekla iz krugova Bele ruke. Međutim, postojala su dva razloga, nezavisno od namjera belorukaca, zbog kojih je Nikola Pašić "raspućkavao narodno blago". Predsjednik vlade htio je, kao što je radio i sa dinastijom Obrenovića, da priveže dvor uz sebe, i drugo, u pitanju je bila "Pašićeva gramzivost za novcem". "Tvrd na pari, naravno svojoj", bio je u stanju da "ne da ni Bogu tamnjana". Ali zato nije prezao, istakli su republikanci, da "rasipa državni novac".
Zakonski predlog o kraljevoj civilnoj listi usvojen je na sjednici od 16. aprila; za su glasala 134 narodna poslanika, a protiv 41. Međutim, republikanci nijesu odustali da tokom 1922. godine nekoliko puta iznova kritikuju i civilnu listu i kraljevu svadbu. Argumentovano su pobili tvrđenje Saveza zemljoradnika da kralj nije tražio povećanje svoje plate, već je to uradio Nikola Pašić, koji je htio da se učvrsti na vlasti. Šef vlade je, prema mišljenju Saveza zemljoradnika, ne hoteći da reguliše položaj princa Đorđa, dozvolio da se o kraljevom rođenom bratu piše po novinama, stvarajući dinastičko pitanje. Analizirajući navode Saveza zemljoradnika, republikanci su se pitali da li je ta politička stranka zaista vjerovala da kralj nije želio povišenje plate, s obzirom na to da primanje i davanje pretpostavljaju dobru volju, te "Pašić nije mogao dati kralju ništa, ako ovaj to nije htio", pošto je, između ostalog, suprotan postupak mogao da znači nadmoćnost Nikole Pašića nad kraljem. Tvrđenje zemljoradnika bilo je vrlo čudno za republikance – prije proglasa nijesu znali da se nekome moglo nametnuti da primi više novaca nego što želi. Posle proglasa saznali su "da i to može da se zbude", citirajući zgodno narodnu izreku kada domaćin nudi goste izdašno jelom i pićem: "svaka sila prokleta, a ta blagoslovena".
Republikancima nije bio nepoznat pokušaj Nikole Pašića da podmiti vladara putem bogatog poklona. Pod posljednjim kraljem kuće Obrenovića radikalski šef je predlagao da se monarhu pokloni veliki kompleks zemljišta blizu dvora, ali nije uspio s predlogom ni kod dinastije niti se u Skupštini uopšte o tome raspravljalo. Isto se moglo, da se htjelo, izvesti i u pogledu civilne liste kralja Aleksandra Krađorđevića. Prilikom podnošenja ukaza o sprovođenju zakonskog projekta o civilnoj listi, kralj je mogao da izjavi šefu vlade na koliku je predloženu sumu pristajao. Predlog zakona se nije mogao podnijeti Skupštini bez prethodnog formalnog odobrenja vladara. U toku skupštinske debate kralj je mogao tražiti da se predloženi iznos novca smanji, ili na kraju da zaprijeti da će uskratiti premapotpis na zakon, čemu se "G. Pašić ne bi protivio, pošto se nikada nije protivio ničemu što" je kruna od njega tražila. Kad je kralj Aleksandar, rezonovali su republikanci, mogao Pašiću odbiti da potpiše razne ukaze, nasuprot cijele vlade pomilovati Spasoja Stejića, govoriti s Masarikom (Tomašom Garigom, predsjednikom Čehoslovačke Republike) o najvažnijim političkim pitanjima bez prisustva ijednog odgovornog ministra, odreći potpis na zakon o podjeli zemlje na oblasti, podnesen istovremeno kada i zakon o civilnoj listi, zašto nije mogao učiniti isto i kod posljednjeg zakona. Ako se mogao miješati u rad vlade i Skupštine u drugim pitanjima, postupajući neparlamentarno, zar nije mogao, pitali su se republikanci, da se umiješa i povodom civilne liste, opet istina neparlamentarno.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)